Od fudbalskog kluba do preduzeća – Živa Vekecki
Kao što sam i najavio, a znali su to čak i „obični navijači“, Vojvodina, Partizan i Željezničar svoje izlete u Evropi završili su već u „sezoni kupanja“, samo je Crvena zvezda (jedva) opstala da brani „čast srpskog fudbala“.
Ovog leta Češku je u Evropi predstavljalo pet klubova, a jesen su dočekala četiri – Sparta, Slavija, Jablonec (eliminisao Rendžers) i nama dobro poznata Viktorija Plzenj (Hradec je od Panatinaikosa eliminisan tek posle produžetaka). Kako i zašto je srpski fudbal tu gde jeste, pri samom dnu?
Mnogi tvrde da je najveći problem prodaja fudbalera i u pravu su, ali samo delimično. Naime, osamdesetih i devedesetih godina prošlog veka ondašnja Jugoslavija je, posle Brazila i Argentine, bila najveći izvoznik fudbalera. Znači, i tada su srpski klubovi gro prihoda ostvarivali od prodaje fudbalera. Ali postoji jedna velika razlika – tada su prodavani fudbaleri, danas se prodaju talenti. U ondašnjoj državi postojao je propis da fudbaler pre navršenih 28 godina (kasnije je ta granica spuštena na 26) ne može da napusti Jugoslaviju.
Čuveni „Bosmanov zakon“ to je promenio – fudbaler je po isteku ugovora mogao da promeni klub i državu. Srpski klubovi su, naravno, i u ovom zakonu pronašli „rupu“ – prvi profesionalni ugovor fudbaler mora da potpiše sa matičnim klubom, ali… Čim postane punoletan, klub i menadžer (uz nemalu pomoć roditelja) detetu pronalaze novi inostrani klub i… Maksimović, Nedeljković, Mimović, Damjanović… odlaze „trbuhom za kruhom“ i, uglavnom, vraćaju se u „svoj voljeni klub“, ne dokazavši svoj raskošni talenat. Uzimam fudbalere Crvene zvezde kao primer (rade to i Partizan, Vojvodina, Željezničar, Čukarički…) jer je klub iz LJutice Bogdana godinama naš najuspešniji klub, najveći srpski brend…
Fudbalski klubovi osnivani su kao udruženja grupa građana koje su okupljale ljude koji vole fudbal. Kako je fudbal svakim danom sve više postajao unosan biznis, tako se menjao i razlog okupljanja – u klubovima je bilo sve više biznismena, a sve manje ljubitelja fudbala.
Fudbalski klubovi postali su preduzeća za proizvodnju i promet fudbalera. U uređenim državama to i nije veliki problem: biznismeni imenom i prezimenom ulažu svoj novac i, naravno, očekuju profit. U Srbiji „neko“ (čitaj: država) ulaže naš novac, a profit uzima…
Da je profit važniji od rezultata najbolje ilustruje činjenica da se rukovodstvo Crvene zvezde pred odlučujuće utakmice sa Viktorijom odreklo trojice dotad standardnih odbrambenih igrača – Seola, Tiknizijana i Erakovića. Epilog je poznat. Pukla je „petarda“. Nema veze. Uzeće Zvezda opet „duplu krunu“ i nastaviti da trguje. Za rezultate, ne samo Zvezde i ostalih srpskih klubova već i reprezentacije, koga briga. Važno je da oni uspešno posluju.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.