INTERVJU Mile Kekin: Sve veći problem je rasprodaja imovine svih nas, kao i vode i zemlje, jer sve ostalo su već prodali – Kultura
Ispred nas je novi album „Pun.k Mile Kekina“ a ovaj popularni zagrebački muzičar se sprema na regionalnu turneju, na kojoj će posetiti Niš i Beograd.
Mile Kekin i njegov bend će u Nišu svirati 26. septembra u klubu Istina Mašina, a onda će nekoliko dana kasnije zaljuljati Zappa Barku, 2. oktobra u Beogradu.
Novi album je stigao 21. septembra i donosi 14 pesama, nastalih tokom prethodne tri godine, a Kekin ga opisuje kao izrazito šaren i „kekinovski“ album. Na njemu se smenjuju različiti muzički pravci i raspoloženja, od energičnijih punk momenata do akustičnijih i mirnijih pesama, dok se među gostima nalaze Darko Rundek, Gino iz Kultur Shocka i Rade Šerbedžija.
Album je ujedno još jedno poglavlje Kekinove solo karijere, nakon što je Hladno pivo 2022. završilo zajednički rad. Iako je od bivšeg benda muzički otišao u nešto širi prostor, na „PUN.K“ se povremeno vraća zvuku koji će ljubiteljima Hladnog piva biti dobro poznat. Novi singl „Marko Nogomet“ upravo je jedan od primera te veze sa njegovim ranijim radom, dok ceo album ipak pokušava da stane u mnogo širu sliku.
Sa Miletom Kekinom razgovarali smo o tome kako danas izgleda biti panker u pedesetim, zašto mu je bilo važno da ne beži od svog „hladnopivskog“ nasleđa, ali i o društvenim mrežama, borbi za pažnju, Zagrebu i Srbiji koje je upoznavao kroz muziku, kao i o tome šta bi voleo još da uradi na sceni.
Novi album se zove „Pun.k Mile Kekina“. Ranije vam je je bio pun.k, „malog makijata i velikih Hrvata“. Čega ti je sad pun.k?
Pa, u zadnje tri godine se svašta skupilo. Oni koji su malo pratili žutu i belu štampu znaju šta je sve tu pisalo i šta mi se sve izdešavalo, tako da sam smatrao da je to zapravo jedan dobar naziv koji rezimira sve, od osobnih drama kroz koje sam prošao do stanja u društvu.
Na neki način, s tim slovima mogu se poistovetiti i oni koji me vole i oni koji me ne vole. Malo asocira i na muzički pravac kojim sam krenuo, koji je i danas dosta prisutan u mojoj muzici. Ovaj novi singl (Marko nogomet) je punk, tako da ima tu svega. Mislim da se to zgodno sve sudarilo.
Ne znam da li sam ja to prvi izrekao, sumnjam, ali dobro zvuči, pa sam se odlučio za taj naslov.
Kako izgleda pank čoveka rođenog 1971? Šta je pank za čoveka koji je sada u svojim pedesetima?
Pa, kad smo mi kretali s tim, svima su nam govorili da je taj muzički pravac davno umro. Onda su se pojavili bendovi kao što su Green Day i Offspring, pa su govorili da smo se naslonili na trend.
Što se tiče muzičkog pravca, meni je to više state of mind, u smislu da ne treba da budeš pasivan.
Ja ga ne shvatam kao muzičku formu, da mora volumen na pojačalu biti na deset i pesma jako brza, nego možeš biti punker ako pišeš knjige ili ako sviraš samo na akustičnoj gitari, bez problema. Tako da ja to ne shvatam isključivo tako ortodoksno, kroz brzinu i glasnoću sviranja.
Kad kreneš da praviš nove pesme, kako odlučiš šta će biti šta? Ovaj novi singl mi nekako vuče na taj pank sa poslednjih albuma Hladnog Piva, ili možda zbog irskog začina na nešto blaži Dropkick Murphys, dok na prethdonom album „Nežno đonom“ imaš i pesme koje liče na Gogol Bordello, ili na Franka Turnera… Kako ustaneš ujutro i postaneš Frank Turner, Gogol Bordello ili Dropkick Murphys? Imaš li neku viziju gde će pesma otići kad napišeš tekst?
Ne, ja napišem pesmu na akustičnoj gitari, napišem tekst, većinom je tako. Onda dođem sa bendom, a budući da u mom bendu ima harmonikaš, onda smo se malo naslonili na taj Gogol Bordello.
To je manje namerno nego što se možda čoveku čini sa strane, da ja uvek tako promišljam o tome. Nego se dogodi navlačiš različita odela toj pesmi, tom akustičnom kosturu, kako mi to zovemo, i ono odelo koje najlepše paše je na kraju aranžman i ono što zapravo ide uz taj pravac.
Zato mi se sviđa što sam se našao okružen muzičarima koji su dosta široko postavljeni. Tako da ni moji koncerti nisu čisti punk koncerti, ni pop koncerti, ni akustični, nego su mešavina svega što se sluša.
Hoće li onda novi album biti šaren? Ima li neki pravac u kom još nisi išao ili si svugde već pomalo bio?
Biće dosta šaren. Biće malo nečega što vuče na jazz, malo slow jazza. Ima jedna pesma, „Bilo bi glupo razbiti nešto skupo“, koja se malo poigrava s tim.
Na albumu od gostuju tu su Kultur Shock, Rundek i Rade Šerbedžija.
To smo snimili pre par godina, ali sad je taman sjelo i lepo se završava taj album.
Da li postoji nešto što danas radiš, a što si kao mladi muzičar mislio da nikada nećeš raditi? Nešto što ti je tada bilo potpuno strano, a danas ti je kao dobar dan: ustaneš ujutro, popiješ kafu i radiš to?
Pa, nikad nisam mislio da ću se baviti društvenim mrežama. Kad sam bio mlad, mislio sam da to neće ni postojati.
Neću reći da je nužno potrebno, ali moraš biti prisutan. Nažalost, svi to guramo u te male ekrane.
Naravno, nikad nisam razmišljao ni o deci. To je ceo jedan novi spektar koji ti se otvori i obaveza.
Nikad nisam razmišljao da ću toliko puno razmišljati o budućnosti. Znaš, kad si mlad, misliš da si skroz u trenutku, a sada, na toj novoj poziciji u društvu, malo ti se otvori i počneš više da razmišljaš o drugim osobama, o drugima, ne samo o sebi.
Kao klinac si skroz u sebi i misliš da su tvoji problemi Patnje mladog Vertera. Treba da čuješ ceo svet, znaš.
„Marko Nogomet“ je novi singl? Meni to zvuči kao nešto što bi moglo da se nađe, recimo, na „Knjizi žalbi“ ili tako nečemu. Prilično je „Hladno pivo“ pesma. Za razliku od prethodnog albuma, na kom nisam imao nijednu pesmu koja mi je toliko zvučala kao Hladno pivo, ovo mi je baš to pozno Hladno pivo. Koliko se ti trudiš da odeš i pobegneš od Hladnog piva, odnosno od te zaostavštine koju imaš? A koliko si svestan da ne možeš da pobegneš od toga i da si to jednostavno ti?
Pa, dok sam, recimo, radio Kuću bez krova, album koji je više akustičan i tematski drugačiji, pazio sam da ne liči na Hladno pivo, jer sam Hladno pivo svirao.
Sada, zapravo, kako sam ja tekstopisac devedeset posto pesama i od Piva i svojih, naravno svojih pogotovo, nemam više neke potrebe da bežim od bilo kojeg dela sebe.
Ja jako volim žestoku, brzu muziku, isto kao što volim lepu, akustičnu, i to sam sve sjedinio u tom albumu.
Zato traje koliko traje, četrdeset četiri, četrdeset pet minuta, i ima svega. Ima nekoliko pesama za koje će sigurno neki reći da liče.
Ne bežim od toga. To sam ja i nemam tu šta. Imam taj neki prepoznatljiv rukopis i teško je više promeniti četrdeset godina pisanja.
Pišem pesme koje bi se sigurno mogle naći na nekim albumima Hladnog piva, a ima i ovih, kako bih rekao, malo zatvorenijih, tužnih pesama koje možda imaju neku drugu dimenziju.
Imaš pesmu Marko Nogomet, pa onda si na prošlom albumu imao sarkastičan stih, “bog je zauzet jer prati samo nogomet. Kakav je tvoj odnos prema fudbalu, odnosno nogometu, jer stičem utisak da nisi fan?
Volim pogledati dobru utakmicu i gledao sam pre to, ali nekako sad ne stignem. A ono malo što…
Igram samo, jednom nedeljno volim igrati.
Neko je to dobro rekao: „Volim nogomet, a mrzim sve oko njega.“ To je zapravo dobro sažeto ono što ja mislim.
Volim ga kao sport jer je užasno jednostavan, na neki način je radnički. Ne trebaju ti nikakve komplikovane naprave da se time baviš. Treba ti samo jedna okrugla stvarčica i to funkcioniše.
S te strane mi je drag, ali kad se pitaš za navijanje i to sve ne, ne daj Bože. Jednostavno nisam u tome. Nisam taj.
Spomenuo si malopre i internet i svu tu prisutnost. Šta je sve internet promenio, odnosno šta ti danas pomaže u komunikaciji? Najlakša stvar na svetu danas je izbaciti pesmu, ali najteže je doći do čoveka.
Mislim da je internet zaoštrio borbu za pažnju. Ljudi su, naravno, bombardovani informacijama svakodnevno i ti moraš biti što šokantniji, što više iskakati od tog svog šoka iskakanja. Moraš biti onaj koji će najviše.
U tom konstantnom takmičenju za tuđu pažnju gubi se etika. Evo, sad smo pre nekoliko dana imali primer gde je Facebook osuđen jer su algoritam tako skrojili da kod mladih izaziva zavisnost. Mislim da je to definitivno problem budućnosti, u smislu da su najbogatiji ljudi sveta vlasnici tih platformi i teško se protiv njih boriti.
Evo, sad imamo jedan svetli primer iz Amerike gde je konačno osuđen za nekoliko milijardi dolara Zuckerberg. Mislim da će se u budućnosti morati regulisati unos informacija, pogotovo prema mlađima.
To sad malo zvuči dvolično jer se i ja oglašavam na tome. Ne znam kako će se to rešiti. To je nešto, mislim, prvi put smo u situaciji da tako mali broj ljudi, zapravo tech bros koji upravljaju svetom, imaju veći novac na raspolaganju nego pojedine države.
Bio sam u Zagrebu, sad na InMusicu pre par meseci i imali smo tu neku suludu ideju da, pošto je Jarun težak za dolazak, pešačimo i sve to, nađemo kuću koja će biti bliže Jarunu. I onda smo pojurili, imali milion nekih peripetija i na kraju se našli u prigradskom naselju Zagreba Sveta Klara.
I sad gledam tamo po mapi Zagreba šta je šta i vidim da je to Istočno od Gajnice (ime albuma Hladnog piva). I tad sam shvatio “gde sam” I shvatim da sam zapravo kroz vaše pesme, kao i kroz pesme Pips Chips i Videoklipsa, upoznao Zagreb više nego što sam ga ovako hodajući upoznao. Mislim, jesam video dosta toga, ali kroz popkulturu i sve to. Imaš li ti neki takav odnos prema Srbiji, da si nešto pronašao, čuo, znao i saznao kroz pesme, kroz filmove?
Pa kako da ne. Ja sam Beograd prvi put doživeo kad sam prvi ili drugi put svirao tamo početkom 2000-ih. Video sam Crkvu Svetog Marka, jer kao što znamo “svanulo je iznad Crkve svetog Marka”.
Onda vidiš masu tih drugih stvari, da sad ne nabrajam Kalemegdan, ili u Novom Sadu kad sam bio, pa vidiš ulicu Jovana Cvijiće, a to znaš jer tamo u toj ulici “rastu druga deca“…
Mislim da je zajednička pop kultura koja nas drži zajedno, gde smo svi skupljali iste muzičare, pogotovo u formativnim godinama.
Ja znam kad sam prvi put došao u Sarajevo, konačno vidim sve te ulice koje se spominju. Spominjao bi Fuada Mičića i tako dalje.
Potpuno drugačiji osećaj nego kad dođeš u Letoniju, jer nisi slušao nekog Balaševića iz Letonije.
Često sviraš po Srbiji, nadolazi nam prvo koncert u Nišu 26. septembra, Ali ne sviraš samo po ovim većim gradovima. Šta vidiš kad se odmakneš od Beograda, Niša, Novog Sada…
Mislim, ja imam tu poziciju dosta da dolazim kao turista, izvođač i pevač. Vidim super ljude koje već dugo poznajem, pogotovo sad Zrenjanin, već ekipu dole tamo, i u Novom Sadu. Znam divne ljude i to je ono što volim, svima otići, dobro pojesti, proveseliti se. To je ono što zapravo ja. Vidim naravo šta se događa, kako narod diše…Ja se uvek osećam ugodno u Srbiji. Nikad nisam imao nikakvih problema.
Ma mislim, isto kao i u Bosni, u krajnjoj liniji, u Hrvatskoj i Sloveniji. Jedine negativne komentare dobijam od svih tih junačina na Facebooku i po tim portalima…To je mesto postalo kao nekakvo javno lečilište. Kompleks i sve ovo.
Pretpostavljam da pratiš sve ovo što se dešava kod nas zadnjih godinu-dve dana, vezano za studentske proteste, mi sad pratimo šta se dešava sa šetnjom za Liku kod vas. Koji su problemi koji nas spajaju u svemu ovome?
Mislim da će sve više postojati problem rasprodaje imovine svih nas, vode, zemlje, jer sve ostalo su, bojim se, barem ovi naši, rasprodali. I sad je na nama da zadržimo ono osnovno.
Kod nas u Hrvatskoj se sad konačno, čini mi se, dobro zatresla vlast, jer je zapravo trovanje tla da bi se zaradila neka sića izašlo u tim velikim rudnicima.
Ogromna šteta je napravljena zakopavanjem opasnog smeća na nekakvim ilegalnim lokacijama, nego što je to bilo kome zdrave pameti moglo biti na kraj pameti da će se nešto dogoditi.
To je, mislim, ono moramo čuvati resurse. A to je, recimo, ono što je zajedničko i Bosni, Srbiji, Hrvatskoj i Makedoniji.
Kao što imamo pop kulturu zajedničku, imamo i probleme slične.
Spomenuo si Facebook, internet hejtere. Mislim, ali s druge strane, ti si ipak i stalna meta raznih medija tamo, kako zbog svojih stavova, tako i porodično. Misliš da je to samo neki Facebook nepostojeći internet problem ili prosto može da se napravi neka veća šteta od svega toga?
Pa mislim, napad na Capitol Hill je dokazao da se društvene mreže lako preliju u stvarni život.
Tako da je apsolutno na vlasti da to sankcioniše, da ne možeš naprosto kao anoniman komentirati bilo što.
Facebook bi trebalo, pre bilo kakvog komentiranja, sto posto garantovati da iza toga stoji neka stvarna osoba, da to nisu botovi, nego neko sa imenom i prezimenom, gde mogu proveriti, ili bilo ko može proveriti ko to piše. Ne da zna tačno koja je njegova adresa i takve stvari, kako bi i policija mogla postupati po tome.
To mislim da je važno. Ja sam protiv anonimnosti.
Pratim vas na Substacku gde pišete kolumne. Izbacili ste knjigu. Glumiš već neko vreme.. Imaš li nešto što nisi uradio, a možda bi? Nešto što ti naprosto stoji negde u malom mozgu kao želja?
Pa, recimo, predstava. Da glumim i da radim muziku možda za neku predstavu. Eto, recimo.
Privlači me jer je slično kao kao i koncert, scena. Mislim da je to neko utočište, bunker od AI inteligencije. Da na bini nema muljanja.
Okej, možete imati skupu produkciju pa da to izgleda kao holivudski film, ali zapravo ti si na bini ostavljen sebi i moraš se snaći.
Tako mi se čini da je i pozorište tj kazalište i dalje tu negde čisto.
BONUS VIDEO:
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.