Referendum o prelasku Vučića sa predsedničkog na premijersko mesto – Jasmina Lukač
Ima onih koji izbore 25. oktobra nazivaju referendumom o prelasku Vučića sa predsedničkog na premijersko mesto, uočavajući, po njima, zabrinjavajuću sličnost sa jermenskim scenarijom od pre 10 godina.
U tom jermenskom scenariju predsednik je dobio većinu za premeštanje sa predsedničke na premijersku funkciju, ali se stvorila u parlamentu “revolucionarna većina” koja ga je kroz nekoliko meseci, uz pomoć demonstracija, sklonila sa vlasti.
U našem slučaju revolucionarna većina bila bi Studentska lista, uz pomoć koalicija Evropske Srbije i Autentične desnice i ovo trojstvo bi uz pomoć poslanika manjina, razvlastilo Vučića na proleće.
Istina, budući da Srbija nije Jermenija, nije ni Crna Gora, međukorak u ovakvom razvoju događaja su obavezni predsednički izbori, na kojima će Vučićev kandidat verovatno biti Ana Brnabić.
Takva politička ličnost kao što je Brnabić ne postoji ni u jednom do sada poznatom primeru koji nazivamo bliskim scenarijem promene vlasti, od makedonskog pa nadalje.
Mada je opozicioni deo javnosti potcenjuje i ruga joj se, Ana Brnabić je, što se videlo i u televizijskim debatama, karakter kakav možete naći u vrhu bilo koje velike svetske kapitalitičke korporacije.
Isto tako i u vrhu bilo koje zapadne vlade ili međunarodne organizacije, a njena sposobnost da to uklopi sa “srpstvom” i “srpskim nastupom”, koliko god protivnici terali šegu na taj račun, od sudbinske je važnosti za Vučićevu politiku.
Brnabić je najizgledniji kandidat već i zato što se Dačić po svemu sudeći nije opravio niti od otkazivanja pluća, niti od raskola sa Brankom Ružićem i njegovim omladincima u SPS.
Ipak očekivati da će Dačić, koliko god da glasova dobije SPS na izborima, ostati van vlasti je pogrešno. Dačić je ne samo potpisnik Briselskog sporazuma o Kosovu, on je i idejni tvorac mnogih političkih poteza koje je Vučić potom preuzimao ili prikazivao kao svoje.
Poslednja u nizu je recimo, poseta dedovini i očevoj kući, prvo je Dačić posetio svoju u Žitorađi, a nedugo potom je Vučić pravio veliki televizijski spektakl od boravka u svojoj u Čipuljićima.
U prilog teoriji osvajanja revolucionarne većine 25. oktobra, mogu da idu dve činjenice. Prva je da se promenio prosečni birač u Srbiji, a druga da je Vučić gubitnik u kulturnom ratu.
Kako na našim izborima glasaju građani iz urbanih jezgra protiv građana sa rubova grada i iz unutrašnjosti, promena proseka bi išla u korist prvih, njihov broj bi trebalo da je porastao. A u kulturnom ratu to što je Lordan Zafranović sa filmom “Djeca Kozare”, čist moralni pobednik, ne bi se brojalo.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.