Lekari na različitim izbornim listama: Ima li predizborne kampanje i u zdravstvenim ustanovama? – Društvo
Uprkos tome što su lekari i drugi zdravstveni radnici na različitim izbornim listama, zdravstveni sistem u Srbiji sa svim svojim manjkavostima manje-više funkcioniše, tvrde sagovornici Danasa. Predizborne kampanje, prema njihovim rečima, u zdravstvenim ustanovama zvanično nema, što bi bilo i protivpravno, ali i korak previše za bilo koju stranu. Međutim, nešto se, ipak, dešava.
Izvor Danasa iz Zbora medicinskih radnika Sombora tvrdi da je u poslednjih mesec dana bilo pokušaja zastrašivanja njihovih članova, što sumnjaju da ima veze sa raspisivanjem izbora i predizbornom kampanjom, naročito zbog toga što su napadi fokusirani na ljude koji su bili istaknutiji i aktivni u Zboru medicinskih radnika Sombora, ali i podršci studentima.
Kako navodi, imali su slučajeve lažnih poziva, bušenja guma, pretnji po specijalizaciji zbog političkog angažovanja i napad na društvenim mrežama zbog iznošenja političkog stava.
„Još od leta prošle godine postoji najmanje nekoliko vajber grupa u somborskoj bolnici koje su suštinski stranačke grupe SNS, gde se ugovara kako će se ići u Ćacilend ili na druge skupove pa se spram toga i prave rasporedi. Sigurno je da zbog njihovih odlazaka neko mora da radi i duple smene i ono što mu ne odgovara. U više navrata je, u tim grupama, primećen pogrdni rečnik, uvrede, čak i pozivi na otkaze prema onima koje smatraju političkim protivnicima. Međutim, sada imamo pojačane pritiske na naše članove“, ističe on i dodaje:
„Jedan kolega je, recimo, dobio lažni poziv sa nepoznatog broja, gde mu se muškarac predstavljao kao policijski inspektor i tražio od njega da dođe na informativni razgovor. Pošto kolega to nije učinio, on ga je ponovo zvao i pretio da će mu doći na kuću i da će ga uhapsiti. Kad je kolega otišao u policijsku stanicu rečeno mu je da nisu imali podatak o bilo kakvim pozivima i da je to, najverovatnije, bila neka neslana šala. Takođe, istom tom kolegi su izbušene dve zadnje gume na automobilu, koji je bio na parkingu bolnice. Svi ti postupci su zastrašivanje i mnogo glasnija poruka nego šteta koja je načinjena“, navodi ovaj zdravstveni radnik.
Ne vidi, kako kaže, da se predizborna kampanja vodi u zdravstvenim ustanovama, ali “ne zna šta se dešava na stranačkim sastancima, iza zatvorenih vrata”.
„Generalno, smene se popunjavaju, pacijenti se leče i mislim da će tako i da se nastavi ukoliko ne bude nekih odmazda, otpuštana i slično, ali verujem da se to neće desiti do 25. oktobra. Suštinski, sistem funkcioniše kako-tako, ali vrlo indikativno sve ove četiri stvari se dešavaju u poslednjih mesec dana. Znači, bila bi preterana slučajnost, jer takve stvari nismo imali, ili je bilo neuporedivo ređe, dok nisu raspisani izbori i počela predizborna kampanja“, ističe naš sagovornik.
Sindikat lekara i farmaceuta Srbije za sada nema nijedan zvaničan podatak ili pritužbu na temu predizborne kampanje u zdravstvenim ustanovama, kaže za Danas potpredsednik tog sindikata radiolog Vladan Marković.
„Nezvanično je prisutno neko opšte saznanje da se dobar broj zdravstvenih radnika zapošljava preko stranke i teško je očekivati da će oni bilo šta prijavljivati. Takođe, se može zaključiti da se nema utisak da se vrši širi pritisak na ostale zaposlene, pre svega lekare, koji ne podržavaju aktuelnu vlast, da moraju da idu na skupove ili učestvuju u predizbornoj kampanji mimo svoje volje. Ako postoje pojedinačni slučajevi, za njih uglavnom saznajemo iz medija i pre svega se odnose na više nivoe zdravstva“, navodi Marković.

Endokrinološkinja Ivana Bajkin, koja je od početka stala uz studente, kaže za Danas da u Univerzitetsko kliničkom centru Vojvodine gde radi nema nikakve predizborne kampanje od strane Studentske liste, te da bi to bilo i protivpravno i nepristojno.
„Mi se oduvek ponašamo u skladu sa postulatima Studentskog pokreta, jer je to u stvari želja za poštovanjem zakona i pravila igre na svim nivoima, u UKCV od direktora do portira. Moram priznati da se do danas nisam sukobila na poslu sa neistomišljenicima po pitanju izbora i predozborne kampanje. Kontaktiramo poslovno, sve u vezi sa pacijentima, a funkcionišem i u dva multidisciplinarna tima. Sve se odvija tako da stručna pitanja ne trpe“, kaže naša sagovornica.
Ona podseća da politički stavovi lekara ne smeju da utiču na kvalitet lečenja pacijenata, na šta ih obavezuje i Hipokratova zakletva.
„Ja u UKCV radim više od 20 godina, na poziciji sam načelnika tako da možda i zbog toga, ali i mog više nego jasnog i čvrstog stava da sam od početka za studente, ne dobijam „nepristojne ponude“. Verujem da je potpuno drugačije ne možda toliko sa mlađim lekarima, koliko sa srednjim medicinskim kadrom, servirkama i spremačicama, nažalost. Meni lično je sada jako zanimljivo nešto drugo – od kako su raspisani izbori primećujem tih otklon i kolega koje su bile jasno SNS orijentisane, ali i neutralnih, od vladajuće strukture. Mislim da je svima više nego jasno da zaista stidenti pobeđuju“, ocenjuje doktorka Bajkin.
Nenad Bjelica, v. d. direktor Klinike za psihijatrijske bolesti „Dr Laza Lazarević” jedan je od kandidata na listi Socijalističke partije Srbije, ali kaže da mu jurišnici partije u ustanovi nisu potrebni, niti on vodi kampanju na radnom mestu.
„Ja sam član SPS i sa liste SPS nas ima vrlo malo u Beogradu, a što se tiče predizborne kampanje u ustanovi ja je ne vodim, ali onda je to bolje da pitate moje zaposlene, jer ovako mogu da pričam šta god. Slobodno ih pitajte da li ih vodim na mitinge, skupove, štandove i te stvari zato što ja zdravstvenu ustanovu za te stvari nikad nisam koristio, u smislu promocije nekog rada koji mislim da je dobar. Time sam valjda i zaslužio da budem na listi. Trudim se da ustanova radi dobro, a ljudi koji su u ustanovi jurišnici partije meni nisu potrebni. Mogu samo da se nadam da će da prepoznaju normalan i dobar ambijent, normalan rad i pristup prema njima, a da od njih pravim aktiviste to nikad nisam radio i neću nikad ni raditi, sigurno”, navodi doktor Bjelica za Danas.
Šta drugi rade u predizbornim kampanjama kaže da ne prati, jer nisu njegova opcija.
„Bavimo se našom kampanjom, imamo ambicioznu kampanju, planiran je i veliki skup početkom oktobra u Areni, ali mi smo, pre svega, aktivni u lokalnim sredinama gde živimo. Državne ustanove apsolutno nisu meta i nisu teren gde se sprovodi politička kampanja”, dodaje Bjelica i podvlači da to što su lekari na različitim političkim stranama ne treba da ugrožava pacijente koji dolaze u bolnicu i da je to stvar koja se podrazumeva.
Istovremeno, i predsednik Udruženja pacijenata Srbije Savo Pilipović potvrđuje za Danas da pacijenti lekarske političke rivalitete ne vide u ambulantama i da se sve odvija kao i do sada. Nije iznenađen što je veliki broj lekara na izbornim listama, jer, kako kaže, lekari su na njima tradicionalno rado viđeni, ali se malo njih i „zaglavi“ u politici.
„I Milošević i opozicija su rado stavljali lekare na liste, jer ih ljudi vole i za poslanike i za odbornike. Vole ljudi doktore i imaju poverenja u njih pa onda često i glasaju za njih, ali malo se doktora posle izbora i “zaglavilo” u politici. Bojić, Lončar i nekolicina njih. Nisu baš oni neko ko se dugo zadržava u politici. Uđu u Skupštinu, vide da to nije interesantno i sklanjaju se. Pretpostavljam da će tako biti manje-više i ovog puta. Evo, imamo situaciju sad da je Ilija Srdanović, prvi na Studentskoj listi pretrpeo svojevrsnog “toplog zeca” zbog toga“, ocenjuje naš sagovornik.
Na pitanje da li će pacijentima pomoći ili odmoći to što su lekari na listama i što će neki od njih ući u Skupštinu, Pilipović kaže da to nema mnogo veze sa pacijentima i da se i do sada „nimalo nisu izborili za boljitak pacijenata“, ali pošto je, kaže, večiti optimista, očekuje da će posle izbora ipak biti bolje.
„Ako pobedi Vučić nadam se da Lončar neće da bude ministar zdravlja i da onda dobijemo nekog ministra s kojim mi pacijenti možemo da razgovaramo. Nama treba racionalan ministar zdravlja. Smatramo da bez obzira na to ko vrši vlast, Ministarstvo zdravlja treba da komunicira sa udruženjima pacijenata. U poslednje dve godine nemamo nikakvu saradnju sa Lončarom, ni dobru ni lošu. Jedanput sam se samo video sa Lončarom u životu, sastanak je prošao super, trajao je kratko, on nam je sve obećao, pola je ispunio a pola nije. Onda se, nažalost, desila nadstrešnica i od tada ne komuniciramo sa Ministarstvom, istina našom voljom, ali vidimo da i ne vredi jer kolege iz drugih udruženja koja idu tamo na sastanke kažu da je besmisleno“, ističe Pilipović.
Šta rade u Odboru za porodicu i zdravstvo
Savo Pilipović osvrnuo se i na loše iskustvo Udruženja pacijenata sa skupštinskim Odborom za porodicu i zdravstvo.
„Tamo kao da ne sede lekari, kao da sede automehaničari. Ne kažem da su loši ljudi, da nas ne vole, nego je rezultat njihovog delovanja poražavajući po nas. Sistem je napravljen tako da, em se Skupština ništa ne pita, em taj crni Odbor za porodicu i zdravstvo. Oni samo opslužuju, odrađuju, daju mišljenje o vladinim predlozima. Dva puta smo bili na sastanku sa njima i lepo su nas primili, ali tačno vidiš da te čovek ne sluša uopšte i čeka kad ćeš da završiš izlaganje. Mene još i cene, a zamislite kako je tek sa onima koje ne cene“, zaključuje Pilipović.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.