Iranski „novi Hezbolah“: Koliko su Huti danas moćni? – Svet
Nakon pobeda Huta u Jemenu, značaj te grupe u sukobu između SAD i Irana je porastao. Do sada je libanski Hezbolah važio za najvažnijeg aktera iranske „osovine otpora“, ali sada Huti sve više izbijaju u prvi plan.
Posle nedavnih događaja u Jemenu, manja grupa ljudi marširala je ulicama u Iraku noseći transparente gotovo identične onima koji su se nedavno mogli videti na jugu Arapskog poluostrva.
Na transparentima je pisalo „Smrt Americi“, a tu su bile i uvrede na račun Saudijske Arabije i Izraela, uz slogane veoma slične onima koje koristi jemenska pobunjenička grupa Huti. Muškarci koji se vide na snimku iz Iraka pripadnici su jedne od iračkih šiitskih paravojnih grupa.
I iračke paravojne formacije i Huti u Jemenu deo su takozvane „osovine otpora“ na Bliskom istoku, spadaju dakle u grupe koje uživaju podršku Irana i često deluju u skladu s njegovim interesima. Među njima su i libanski Hezbolah i Hamas u Pojasu Gaze.
Nakon što su SAD i Izrael krajem februara 2026. počeli da napadaju Iran, članice „osovine otpora“ uzvratile su napadima na ciljeve povezane sa SAD ili Izraelom. I sve do nedavno Huti su uglavnom ostajali po strani.
Međutim, njihova najnovija vojna kampanja, tokom koje su borci pokreta Huti uspostavili dodatnu kontrolu nad jemenskom obalom i nad nekoliko ostrva u Crvenom moru, „stvara uslove za uspostavljanje vodene površine pod kontrolom ‘osovine otpora’ kao dela nastojanja da se osigura nadzor nad regionalnim izvozom nafte“, saopštio je prošle sedmice Institut za proučavanje rata, istraživačka organizacija sa sedištem u SAD.
Iran i SAD već se bore za prevlast nad Ormuskim moreuzom, još jednim ključnim pomorskim putem za izvoz nafte i međunarodnu trgovinu.
U Iranu su mediji bliski tvrdoj struji režima objavili niz hvalospeva o teritorijalnim dobicima Huta.
Ti dobici su „znatno povećali važnost Sane, glavnog grada Jemena pod kontrolom Huta, kao ogranka otpora u aktuelnom regionalnom sukobu“, napisao je Kajhan, jedan od najkonzervativnijih iranskih listova.
Pristalice iranske vlade od početka sukoba između SAD i Irana organizuju noćna okupljanja u velikim gradovima širom zemlje. Na dvesta takvom skupu, održanom ove sedmice, okupljeni su uzvikivali: „Ti si moja duša, o Jemene!“
„Novi Hezbolah“?
Takve poruke nekada su bile upućivane drugoj grupi iz „osovine otpora“, Hezbolahu. Međutim, vojno krilo Hezbolaha, oslabljeno nedavnim izraelskim napadima i gubitkom uporišta u Siriji, danas deluje manje zastrašujuće.
Štaviše, čini se da Huti postižu ono što Hezbolah nije uspeo. Tako su ove sedmice oborili saudijski lovac F-15 projektilom za koji tvrde da su ga sami modifikovali. Hezbolah je uspevao da obori velike izraelske bespilotne letelice, a gađao je i borbene avione, ali nijedan nije pogodio.
Da li bi Huti mogli da preuzmu mesto Hezbolaha kao najvažnija, a možda i opasnija sila unutar „osovine otpora“?
Huti nisu morali da se bore protiv Izraela jer su geografski previše udaljeni.
„Ipak mislim da su oni postali vredniji nego što je Hezbolah ikada mogao da bude“, kaže Farea al-Muslimi, istraživač za Jemen pri britanskom trustu mozgova Čatam haus. „Naravno, Hezbolah je imao decenije iskustva i upravo je on tokom godina izgradio kapacitete Huta. Ali Huti su ga sada prevazišli“, dodaje.
Huti „sve više obavljaju sličnu stratešku funkciju za Iran kao i Hezbolah, a u nekim aspektima su čak i korisniji“, smatra Andreas Krig, viši predavač na Odeljenju za bezbednosne studije pri Kraljevskom koledžu u Londonu.
„Hezbolah je Teheranu pružao sredstvo odvraćanja protiv Izraela delujući iz Libana. Huti Iranu daju polugu uticaja na Saudijsku Arabiju, Izrael i globalni pomorski saobraćaj“, rekao je za DW. „Zbog toga smatram da je njihov strateški značaj za Teheran naglo porastao, dok se Hezbolah našao pod mnogo većim pritiskom.“
Al-Muslimi podseća da su vođe Huta, uključujući sadašnjeg lidera Abdula Malika al-Hutija, bili veliki poštovaoci vođe Hezbolaha Hasana Nasralaha, kojeg je Izrael ubio 2024. godine. Na Nasralaha gledaju kao na heroja zbog uloge koju je njegova organizacija imala u prisiljavanju Izraela na povlačenje iz Libana 2000. godine.
„Može se videti kako u svojim govorima čak pokušava da oponaša Nasralaha“, kaže Al-Muslimi, suosnivač Centra za strateške studije u Sani.
Nasralah je nekada važio za ključnu ličnost u rešavanju pitanja unutar „osovine otpora“, za vođu koji je povezivao različite frakcije i izdavao uputstva grupama koje podržava Iran u Libanu, Jemenu i Siriji.
Al-Muslimi smatra da tu ulogu sada preuzima upravo al-Huti, ukazujući na činjenicu da je jedan nedavni napad na saudijske naftovode izvela iračka članica te osovine.
Iranski saveznik ili samo partner?
Ipak, za razliku od slučaja Hezbolaha, i dalje postoje neslaganja oko toga koliku kontrolu Iran zaista ima nad Hutima.
Analiza medijskih izveštaja koju je sproveo portal Amvudž sa sedištem u Iranu pokazala je da su iranski mediji uspehe Huta predstavljali kao pobedu iranske „osovine otpora“, dok su mediji pod kontrolom Huta mnogo više pažnje posvećivali sopstvenom sukobu sa Saudijskom Arabijom, koja je blokirala teritorije pod njihovom kontrolom.
Krig smatra da je ključna razlika između Huta i Hezbolaha njihova autonomija.
„Huti imaju sopstveno rukovodstvo, ideologiju, unutrašnju bazu podrške i teritorijalni projekat“, ističe on.„Teheran ih može jačati, naoružavati i imati koristi od njihovih postupaka, ali ih ne može jednostavno uključivati i isključivati po svojoj volji.“
Drugi posmatrači podsećaju da su Huti i ranije sprovodili pojedine vojne planove uprkos protivljenju Irana. Teheran je takođe negirao bilo kakvu povezanost s najnovijom kampanjom.
Al-Muslimi ipak nije potpuno uveren u to. Tvrdi da su se Huti tokom poslednje dve godine znatno približili Iranu. Redovno se pojavljuju izveštaji o tome da Iran Hutima isporučuje sofisticirano naoružanje. U julu su izvori iz Irana za Rojters izjavili da je iransko rukovodstvo razgovaralo sa Hutima o mogućnosti da blokiraju moreuz Bab el-Mandeb.
„Iako lideri Huta svoje aktivnosti predstavljaju u lokalnim okvirima, čini se da su veze sa Teheranom značajno ojačale“, napisala je prošle sedmice u časopisu Foreign Affairs Alison Majnor, bivša zamenica specijalnog izaslanika SAD za Jemen.
Mogu li Huti biti poraženi?
Jedina stvar oko koje se svi sagovornici slažu jeste da će Hute biti veoma teško obuzdati. Dosadašnje vojne operacije Saudijske Arabije, SAD i drugih država nisu donele očekivane rezultate. Ni sankcije ni ekonomski pritisak uglavnom nemaju efekta, jer Huti ne funkcionišu unutar međunarodnog finansijskog sistema.
Huti primenjuju logiku „igre sa nultom sumom“, objašnjava Al-Muslimi. Prikupljaju poreze, ali ne isplaćuju plate niti pružaju javne usluge. Gotovo sva sredstva usmeravaju na rat. Osnivač pokreta smatrao je da su savremena muslimanska društva postala previše „meka“ i da su siromaštvo i patnja svojevrsni božanski test.
To ih značajno razlikuje od Hezbolaha: libanska organizacija ima političko krilo i pruža različite oblike socijalne pomoći stanovništvu. Takođe mora da vodi računa o odnosima sa drugim zajednicama u Libanu.
Huti takva ograničenja nemaju.
„Njima nije važno da li će Izrael bombardovati aerodrom ili će SAD bombardovati bolnicu“, kaže Al-Muslimi. „To im zapravo ide u prilog, jer je njihova ideologija zasnovana na mučeništvu i žrtvovanju.“
To ih, smatra on, čini potencijalno opasnijima od Hezbolaha, posebno za civile u Jemenu.
„Oni predstavljaju veliku međunarodnu pretnju“, zaključuje Al-Muslimi, „ali su istovremeno i najveća pretnja ideji republike i građanstva u istoriji Jemena.“
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.