“Čak i stručnjaci bliski SNS opisuju izbore kao neizvesne”: Da li će građani Srbije okončati Vučićevu eru? – Svet
Odluka predsednika Srbije Aleksandra Vučića da se povuče sa predsedničke funkcije i kandiduje za premijera predstavlja iznenadnu proveru njegove popularnosti nakon 14 godina na vlasti, ali i sposobnosti demonstranata da organizuju delotvornu opoziciju.
Gotovo dve godine protesta protiv korupcije i nesposobnosti Vučićeve vlade možda su ga primorale na ovaj potez, ali raspisivanje vanrednih izbora, zakazanih za 25. oktobar, predstavlja taktiku koju je i ranije uspešno koristio.
On se kocka sa pretpostavkom da će njegovi protivnici teško uspeti da podršku koju imaju na ulicama pretvore u uporediv izborni rezultat, piše u analizi za CEPA.org Ekaterina Kurbangalejeva, gostujuća istraživačica na Institutu za evropske, ruske i evroazijske studije Univerziteta Džordž Vašington.
Prvi put u višestranačkoj istoriji Srbije Narodna skupština raspuštena je a istovremeno je predsednik podneo ostavku jer Vučić, kao vodeći kandidat svoje Srpske napredne stranke (SNS), nastoji da se vrati na mesto premijera. Ustav mu ne dozvoljava da se treći put kandiduje za predsednika.
Vanredni parlamentarni izbori u Srbiji održavaju se toliko često da su postali svojevrsna nacionalna tradicija. Od 1992. godine Srbija je održala samo tri redovna parlamentarna izborna ciklusa, nasuprot deset vanrednih izbora.
Takvi vanredni izbori ranije su pomagali Vučiću da prevaziđe političke poteškoće, uključujući nepopularne reforme 2016. godine, posledice bojkota opozicije 2022. godine i proteste zbog reakcije vlasti na dve masovne pucnjave u maju 2023. godine.
Do sada je Vučić uspevao da u potpunosti iskoristi ovakav izborni pristup, zadržavajući kontrolu ili čak povećavajući broj poslaničkih mesta u parlamentu. Međutim, ovog puta postoji mogućnost ozbiljne promene sastava Narodne skupštine.
Na iznenađenje mnogih, opozicioni pokret povezan sa studentima i univerzitetskom zajednicom, nekada poznat pod nazivom „Studenti u blokadi“, nije izgubio zamah kao što se to dešavalo sa prethodnim pokretima. Naprotiv, od prvih okupljanja, koja su usledila nakon urušavanja nadstrešnice na rekonstruisanoj Železničkoj stanici u Novom Sadu u novembru 2024. godine, pokret dobija sve veći zamah. U toj tragediji poginulo je 16 ljudi, a ona je postala simbol nesposobnosti vlasti i korupcije.
Lokalni izbori u 10 opština u martu označili su najjasniju prekretnicu. Iako je Vučić proglasio pobedu rezultatom 10:0, ona je bila daleko od ubedljive.
Liste koje su podržavali studenti zauzele su drugo mesto u svih 10 sredina, a u nekima su zaostajale tek neznatno za listama vladajuće stranke, na kojima se na glasačkom listiću izričito nalazilo i Vučićevo ime.
Nakon glasanja, činilo se da će redovni predsednički izbori 2027. godine, a zatim i parlamentarni izbori šest meseci kasnije, predstavljati težak izazov za Vučića.
Kako bi izbegao mogućnost političkog poniženja tokom najznačajnijeg događaja u zemlji, manifestacije EXPO 2027 u Beogradu, koja će trajati od maja do avgusta 2027. godine, Vučić je umesto toga odlučio da raspiše vanredne izbore.
Liste dva glavna suparnika – „Aleksandar Vučić – Srbija ujedinjena“ i „Studentska lista – Studenti pobeđuju“ – okupljaju profesore, ekonomiste, umetnike i sportiste, ali među njima postoji jedna očigledna razlika.
Vučićeva lista objedinjuje aktuelne političare i poznate, afirmisane ličnosti, poput međunarodno cenjenog matematičara Stojana Radenovića, srpskog pisca i glumca Branislava Lečića i violiniste Jovana Kolundžije.
Studentska lista se u većoj meri oslanja na ugledne stručnjake koji nisu toliko poznati široj javnosti ili nisu po volji vlastima.
Među njima su Ilija Srdanović, lekar i univerzitetski profesor koji predvodi listu, dramaturg Željko Hubač i bivši državni funkcioneri, poput Dejana Šoškića, koji je bio guverner Narodne banke Srbije od 2010. do 2012. godine. Njima su se pridružile i ličnosti iz ranijih opozicionih pokreta, poput Zlatka Kokanovića, istaknutog aktiviste protesta u Jadru protiv eksploatacije litijuma.
Paradoksalno je to što na Studentskoj listi namerno nema studenata, dok Vučićeva lista – koja u suštini predstavlja listu establišmenta – izostavlja mnoge istaknute državne funkcionere. Značajan izuzetak je Ana Brnabić, predsednica Narodne skupštine i vršilac dužnosti predsednika Srbije.
Vučić se i dalje može osloniti na sopstvenu popularnost, dobro usklađen birokratski sistem i političko iskustvo svog tima. Izbori zahtevaju ogroman organizacioni napor, a njegov tabor ima više iskustva u sprovođenju takvih aktivnosti, kao i detaljno poznavanje slabosti i pravnih praznina izbornog sistema.
Ipak, sve veći zamor građana, kako od Vučića nakon gotovo decenije na predsedničkoj funkciji, tako i od postojećeg političkog sistema, mogao bi da radi protiv njega, uprkos njegovim izjavama da je spreman na promene. Jedan od primera je obećanje da će formirati manju vladu sa svega 12 ministara, umesto dosadašnjih 31.
Čak i stručnjaci bliski vladajućoj stranci opisuju ove izbore kao one koje karakteriše visok stepen neizvesnosti. Građani Srbije će 25. oktobra pokazati da li su spremni da okrenu novu stranicu i u Narodnoj skupštini dočekaju novu generaciju političkih lidera ili Vučićeva era još nije završena.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.