Koga ciljaju televizijski dueli? – Politika
Televizijske debate su atraktivne za promocije u kampanjama pošto direktna komunikacija učesnika može doneti neugodna pitanja, nekontrolisane gestove, neodmerene izjave.
Opoziciona publika je izuzetno kritična i ne prašta greške i svaki nepripremljen nastup pred uvežbanom političkom mašinerijom ne vodi ka gubitku glasova u korist vlasti, već ka mogućem razočaranju i političkoj apatiji među samim opozicionim i kritički nastrojenim građanima, kažu sagovornici Danasa komentarišući uticaj televizijskih debata na birače.
Početak ove izborne kampanje, kao nikad do sada, doneo je da funkcioneri vlasti izazivaju na duele predstavnike, njima najozbiljnije konkurencije, Studentske liste.
Nakon što je prvi na studenstkoj listi Ilija Srdanović odbio duel sa prvim sa liste vlasti Aleksandrom Vučićem, agrumente su na televiziji N1 razmenile treća na listi “Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija” Ana Brnabić i 90. na listi “Studenstka lista – studenti pobeđuju” Mirjana Nikolić.
Televizijski dueli su, može se reći, zaštitni znak izbornih kampanja i mogu biti vrlo zanimljivi, pa se postavlja pitanje kakav je njihov uticaj.
Profesor FPN Siniša Atlagić za danas objašnjava da debate, generalno, predstavljaju atraktivne oblike promocije u kampanjama pošto direktna komunikacija učesnika debata može doneti neugodna pitanja, nekontrolisane gestove, neodmerene izjave itd.

– One su od posebnog značaja za formiranje predstave publike o učesnicima debata, ali prevashodno kada je reč o onima glasačima koji nemaju izgrađene političke preferencije i stavove. Njihov osnovni nedostatak leži upravo u tome što dosežu do samoselekcionisane publike, do ljudi koji su zainteresovani za politiku i koji imaju izgrađene političke preferencije – objašnjava on.
I ističe da je jedna od važnih prednosti TV debata, prema rezultatima istraživanja, u tome što su efikasniji oblik informisanja birača od redovnih informativnih emisija posebno zbog toga što TV vesti izbegavaju kompleksne teme.
Kada je reč konkretno o tome na čije birače više utiču, da li vlasti odnosno SNS ili studenata i opozicije, istraživač Demostata Milomir Mandić navodi da je u debatama, poput onih na N1, na delu asimerični rizik.

– Predstavnici SNS-a pred publikom N1 nemaju šta da izgube, jer to nije njihovo biračko telo, pa im je jedini cilj da agresivnim nastupom obesmisle poruku protivnika – ukazuje on.
Nasuprot njima, dodaje, za predstavnike opozicije i Studentske liste ulog je ogroman.
– Opoziciona publika je izuzetno kritična i ne prašta greške. Svaki nepripremljen ili nesnađen nastup pred uvežbanom političkom mašinerijom ne vodi ka gubitku glasova u korist vlasti, već ka mogućem razočaranju i političkoj apatiji među samim opozicionim i kritički nastrojenim građanima. Dakle, rizikuje se demobilizacija dela birača – pojašnjava Mandić.
Prema njegovim rečima, za Studentsku listu i druge opozicione liste daleko veći, konstruktivniji efekat imale bi debate na Javnom servisu (RTS), i to u formatu sa maksimalno dve osobe.
– Iako smatram da su i dve osobe mnogo za našu situaciju. Takav format bi omogućio stvarnu medijsku vidljivost pred širim auditorijumom i fokus na konkretne programe, umesto na galamu. Činjenica da takvih debata na Javnom servisu nema ni četiri nedelje pre izbora primorava opozicione političke aktere da ulaze u visokorizične formate na televizijama. Odsustvo civilizovanog i svedenog dijaloga na RTS-u u samom finišu kampanje ne samo da šteti politički neiskusnim akterima, već svesno sužava prostor građanima da donesu pravu odluku – skreće pažnju Mandić.
S druge strane, istraživač Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Dejan Bursać je na društvenoj mreži Iks napisao zašto vladajuća SNS vodi kampanju kakvu sada vodi i zašto je izlaznost na izborima najvažnija stvar.
Za SNS je veći problem druga strana nego sopstveni glasači. Oni svoje glasače imaju i izvući će ih na birališta. Nekog novog glasača svakako ne mogu da uhvate.
Zato ne vidimo SNS kampanju u klasičnom smislu. Zato je sada komplet kampanjska komunikacija usmerena na drugu stranu.— Dejan Bursac (@DejanBursac) September 22, 2026
On konstatuje da SNS ima svoje glasače i da je njihov broj manje više stabilan i na nivou je plus-minus 1,7 miliona glasača, kao i da onih ljudi koji žele promenu i glasali bi za nju ima mnogo više.
Ali, kako dodaje, neće svi ljudi koji žele promenu glasati za jednog takmaca, pretpostavljeno Studentsku listu kao najjačeg oponenta. Prema njegovim rečima, za SNS je veći problem druga strana nego sopstveni glasači.
“Oni svoje glasače imaju i izvući će ih na birališta. Nekog novog glasača svakako ne mogu da uhvate. Zato ne vidimo SNS kampanju u klasičnom smislu. Zato je sada komplet kampanjska komunikacija usmerena na drugu stranu. I to ne da im uzmu glasače, nego da ih obeshrabre, navedu da sumnjaju u svoj izbor i u mogućnost smene režima, da ih ostave kod kuće, rasprše na više lista, ostave ispod cenzusa. Sve pomaže”, piše Bursać.

Tu, kako dopisuje, rade dve pretpostavke, prva, svaki novi glasač koji izađe na izbore će glasati za promene (i pretpostavljeno za SL kao najjačeg protivnika vlasti) i druga, da će SNS u pomoć do 126 mandata priskočiti SPS, manjinske stranke, možda još neko, a njih će biti u parlamentu ako preskoče cenzus.
Zato SNS funkcioneri sada agresivno traže debate, prvi put posle 14 god. Jer se na njima neće obraćati svojim glasačima, već glasačima studenata + neodlučnima.
Naime, o Aleksandru Vučiću svi sve znaju, ništa novo ne možeš izneti na debati. Njegovim glasačima to ne smeta.— Dejan Bursac (@DejanBursac) September 22, 2026
“Zato treba smanjiti izlaznost (i samim tim broj glasova potrebnih za cenzus) i ostaviti glasače za promenu kod kuće. Kako? Podsticati napade između studenata i opozicije. Lutati sa glavne teme (smena koruptivnog režima) u teme koje mogu da odbiju deo heterogenih protivnika vlasti. Zato SNS funkcioneri sada agresivno traže debate, prvi put posle 14 godina. Jer se na njima neće obraćati svojim glasačima, već glasačima studenata, plus neodlučnima”, poentira Bursać.
I dalje piše da o Aleksandru Vučiću svi sve znaju, ništa novo se ne može izneti na debati i njegovim glasačima to ne smeta.
“Siniša Mali nema ama baš nikakav problem da ga celu debatu sa Šoškićem (Dejan Šoškić, kandidat Studenstke liset prim. aut.) zovu lopovom ako uspe u tri navrata da stavi znak jednakosti između sebe i Šoškića. To će da odbije deo glasača SL i posebno deo trenutno neodlučnih glasača koji naginju promenama. Brnabić neće imati problem da kao LGBT Hrvatica sat vremena “ratuje” o Ratku Mladiću, to ne utiče na SNS glasove. Tošković (Oliver Tošković, kandidat Sl prim. aut.) jednu pogrešnu rečenicu o toj temi da kaže, to će biti ubačeno u spinoramu da odbija glasače SL – bilo da je ta rečenica nedovoljno levo ili nedovoljno desno”, ukazuje Bursać.
On zaključuje da je bilo kakva komunikacija sa SNS u ovom trenutku samo poen za njih, jer jedino što SNS treba da radi u narednih mesec dana jeste da obeshrabruje glasače. Dok Studentskoj listi jedina kalkulacija koja treba da bude u fokusu jeste da velika izlaznost ruši SNS i sve njihove planove.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.