Zakoni kao neprijateljska vojska – Lični stavovi
Sve zakone u pravosuđu Srbije koji su doneti posle 2000. godine doživljavam kao neku neprijateljsku vojsku koja je okupirala procesno, krivično i građansko pravo.
Pojedine odredbe iz Zakona o privrednim društvima, u okviru prinudne likvidacije, doživljavam kao razbojnike. Osnivaju i gase privredna društva kao da su dnevne cigarete, pa ih popuše do kraja, a od dima se ne vide njihove kriminalne aktivnosti. Poveriocima za njihova potraživanja ostane samo opušak od cigarete za naplatu.
Kud će veća okupacija zdravog razuma od zakonskog rešenja da izvršenje radi naplate novčanog potraživanja preko računa mora ići preko javnog izvršitelja?
Bolje je bilo jugoslovensko zakonodavstvo, kao jednostavno, efikasno i slobodno. Sve što je bilo dobro okupirano je od novog prava, uglavnom iz Nemačke.
Ne kaže džabe Njegoš:
„E, siromasi Slavjani, što će Evropa bez robovah, da joj nije njih. Ta morao bi mein Herr zbaciti rukavice i efendum benum pobacati čibuk, pa se jedan i drugi pobratimiti s trudoljubijem, da im njina sreća u narok nije ostavila Slavjane… Ko se i koliko sumnjao da nijesu Slavjani rođeni za ropstvo, neka danas njihovo poslovanje vidi. Može li što gadnije na svijetu biti od njine sljepoće? Ja se svagda čudim, a nigda se načuditi ne mogu kako nekima ljudima može postidno ropstvo toliko drago biti. Oni su podobni paščetu, jerbo se pašče trza da dobije slobodu, no kako istu dobije, ponovo k verigama trči da ga svežu.“
E, tako smo mi parničari u reformi pravosuđa ostali bez slobode i vezani za norme – verige u pravosuđu.
Krivični postupak je sada kao prodavnica u kojoj se svašta može kupiti.
Autor je advokat u penziji
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.