Riješit ćete se Vučića preko noći? Hm, pogledajte samo Zagreb i Split… – Lični stavovi

Hrvatska se rješava HDZ-a! To je bila prva misao u junu 2021. godine, kada su Tomislav Tomašević i Ivica Puljak postali gradonačelnici dva najveća hrvatska grada.

Izborna noć donijela je olakšanje. Nakon desetljeća klijentelizma, korupcije i destrukcije, dva ključna politička središta proglašena su slobodnima. Zagreb je prekinuo Bandićevu ostavštinu, Split je pomeo Keruma i HDZ. Oporba u regiji, posebno beogradska, gledala je prema zapadu kao u živi dokaz da su naizgled nepobjedivi režimi i te kako lomljivi. Građani su vjerovali da je najteži dio posla završen.

Nekoliko godina kasnije, ta slika nudi brutalno otrežnjenje. Svatko tko misli da će rušenje Aleksandra Vučića riješiti probleme Srbije preko noći, neka pogleda preko granice. Pouka iz Hrvatske je jednostavna i jeziva: možete politički odrubiti glavu hobotnici i maknuti vrhovne glavešine, ali njezini papci u sustavu ostaju. Oni pružaju žilav, razoran otpor koji je nemoguće kupiti novcem.

Split: Sustav je preživio svog krvnika

Pogledajte sudbinu Ivice Puljka u Splitu. Otvorio je rat s dubokom državom, htio je očistiti gradska poduzeća od stranačkih uhljeba i uvesti transparentnost. Sustav mu je uzvratio udarac hladno i institucionalno. Državne inspekcije pod kontrolom vertikale središnje vlasti godinama su manijakalno provjeravale svaki potpis, svaku izmjenu GUP-a i svaku građevinsku dozvolu. Tražile su i najmanju dlaku u jajetu. Istodobno, gradovi i općine pod kontrolom HDZ-a ostali su netaknuti, zaštićeni nevidljivim zidom partijskog imuniteta.

Podmetnute su mu pravne mine, aktivirani su stari dugovi iz ladica, a birokracija srednje razine provela je tihu sabotažu „talijanskim štrajkom“. Sve se radilo strogo po propisima, ali toliko sporo da je grad operativno stao. Puljak je umjesto velikih projekata i razvoja dobio godine iscrpljujućih uličnih i medijskih borbi. Sustav ga je uvukao u svoje blato, pretvorio ga u osobu koja se neprestano svađa i na kraju – umorio birače.

Epilog je stigao na lokalnim izborima u lipnju 2025. godine. HDZ-ov Tomislav Šuta pomeo je Puljka u drugom krugu i vratio Split u ruke stare partijske mašinerije. Poraženi Puljak nakon toga je objavio da potpuno napušta politiku i vrati se znanstvenoj karijeri. Sustav je preživio svog krvnika, sažvakao ga i pljunuo. Dokazao je da izborna pobjeda ne znači ništa bez kontrole nad kapilarnim aparatom.

Zagreb: Date im sjajne uvjete, oni vam uzvrate blokadom

U Zagrebu je lekcija još opasnija i slikovitija za ono što sutra čeka Beograd. Tomislav Tomašević je u svom mandatu povukao potez koji bi svaki socijalni partner poželio – proveo je povijesno, nezabilježeno ulaganje u radnička prava. Plaće vozača ZET-a podignute su za 40 posto, dok su komunalnim radnicima u Čistoći plaće skočile za frapantnih 87 posto! Ljudi koji voze tramvaje i odvoze otpad dobili su materijalne uvjete i prava o kojima su u sustavu Milana Bandića mogli samo sanjati.

Što je gradonačelnik dobio zauzvrat za to povijesno dizanje standarda? Dobio je najveći komunalni kolaps u modernoj povijesti grada.

Zagreb upravo proživljava potpunu blokadu. Oko 9.000 radnika Holdinga i ZET-a stupilo je u masovni štrajk. Tramvaji i autobusi ostali su u spremištima, a smeće na ulicama. Javni prijevoz u milijunskom gradu nestao je preko noći.

Tu leži ključna stvar koju srbijanska oporba mora analizirati do detalja: radnicima problem nisu plaće. Problem je kapilarna mreža bivše vlasti koja drži srednji menadžment, šefove smjena i sindikalne povjerenike ugrađene u sustav prije deset ili petnaest godina. Ti „papci u sustavu“ nisu tu da bi radili za grad; oni su spavači stare strukture. Aktivirani su kao ultimativno oružje za destabilizaciju u točno određenom političkom trenutku.

Pravni obrat koji je uslijedio samo potvrđuje perfidnost sustava. Gradska uprava je u panici zatražila sudsku zabranu štrajka, no sudski aparat joj je u prvoj rundi opalio javnu pljusku. Županijski sud je glatko odbio uvesti privremenu mjeru i ostavio grad u prometnom i komunalnom mraku. Tek dan kasnije, pod golemim pritiskom javnosti, isti je sud u konačnoj presudi proglasio štrajk nezakonitim jer sindikati nisu osigurali minimum nužnih poslova za funkcioniranje grada. Štrajk je formalno prekinut i tramvaji su krenuli, ali poruka je poslana. Sustav u svakom trenutku može pritisnuti gumb za destrukciju i držati vlast u šahu barem 48 sati, bez obzira na zakone.

Zamor materijala: Kako iscrpljivanje pobjeđuje poštenje

U ovom zagrebačkom mraku većina građana odmah je prepoznala o čemu se radi i čvrsto je stala uz gradsku vlast. Javnost je detektirala montirani politički udar. Bijes građana nije se okrenuo protiv gradske uprave, nego protiv sindikalnih vođa koji preko leđa trudnica, pacijenata i radnog naroda ucjenjuju grad. Građani su reagirali nevjerojatno: masovo su sjeli na bicikle, pješačili kilometrima i organizirali solidarne vožnje kako grad ne bi potpuno stao.

Podrška Tomaševiću je tu, jasna i glasna. Ali sustav ne računa na trenutačnu popularnost vlasti. Sustav računa na nešto mnogo opasnije – na čisto iscrpljivanje i protok vremena.

Svakodnevno mrcvarenje polako ali sigurno jede strpljenje. Nitko ne može mjesecima pješačiti na posao, kasniti u škole i gledati kako se otpad gomila pod prozorima dok se gradska vlast drži procedura. Sustav ide na zamor materijala, čeka psihološku točku loma. To je onaj opasni trenutak u kojem izmrcvareni i umorni ljudi kažu: „Znamo da su ovi novi pošteni, a stari lopovi, ali s onim starim lopovima su barem tramvaji vozili.“ To je točka u kojoj poštenje gubi bitku protiv čistog operativnog zamora.

Beograd: Državni aparat kao tempirana bomba

Netko će na prvu reći: Ali Zagreb i Split su bili tek lokalni otoci u HDZ-ovoj državi, dok bi u Srbiji oporba preuzela kompletnu državnu vlast. To je točno, ali ta prividna prednost ujedno je i najveća zamka. Imati državu znači imati policiju, proračun, tajne službe i zakone. Na papiru, to je ogromna moć. No, u duboko klijentelističkom društvu to zapravo znači da preuzimate gigantski sustav koji je iznutra miniran i spreman za makrosabotažu.

Kada Tomaševiću štrajka ZET, grad je u prometnom kolapsu. Kada novoj vlasti u Srbiji ti isti „papci u sustavu“ odluče uzvratiti udarac, ulog više nije odvoz smeća – ulog je elektroenergetski sustav, nacionalna sigurnost i funkcioniranje države.

Srpska napredna stranka nije obična politička partija; to je najmasovnija klijentelistička mreža u modernoj povijesti Europe s više od 700.000 članova. Ti ljudi drže apsolutno sve – od šalterskih radnica u EPS-u i vozača u beogradskom GSP-u, preko direktora domova zdravlja i šefova lokalnih vodovoda, pa sve do poreznih inspektora i sudaca.

Kada Vučić jednom padne, nova republička vlast naslijedit će sustav dizajniran isključivo za njezino uništenje. Možete vi prvog dana promijeniti ministra policije ili šefa BIA-e, ali ne možete preko noći zamijeniti 40.000 policajaca, operativaca i tajnica.

Sustav će se braniti curenjem informacija i „bijelim štrajkom“. Inspektori odani starom režimu namjerno će traljavo voditi istrage protiv bivših moćnika kako bi one pale na sudovima, a pravosudni bedem držat će ključne predmete u

ladicama do zastare. Još opasnije, šefovi smjena u EPS-u mogu simulirati tehničke kvarove i havarije usred zime. Restrikcije struje i država u mraku najbrži su način da izmrcvareni narod poludi.

I nikakav novac, nikakvo povećanje plaća te ljude neće umiriti. U Zagrebu smo vidjeli da radnicima skok plaća od 87 posto nije značio ništa kada je aktiviran politički nalog za opstrukciju. U post-Vučićevoj Srbiji, ti isti partijski spavači u sustavu neće tražiti veća prava. NJihov primarni zadatak bit će proizvodnja stalnog izvanrednog stanja i kaosa kako bi dokazali da je nova vlast „nesposobna“ i natjerali ljude da zazovu povratak „stare stabilnosti“.

Gdje je optimizam?

Znači li sve ovo da je bitka unaprijed izgubljena? Apsolutno ne. Ova dijagnoza nije poziv na kapitulaciju i mirenje sa sudbinom, nego poziv na pamet i realnu pripremu. Najveća opasnost za oporbu nije snaga režimskih opstrukcija, nego vlastita naivnost. Kada shvatite kako neprijatelj operira, kada locirate mine prije nego što na njih nagazite, tek tada imate šansu za stvarnu pobjedu.

Autor je novinar portala Bljesak iz Mostara

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.