Rene Bitorajac o „Djeci Kozare“: Kada smo snimali film nije bilo studenata ni ćacija, ugovor nismo potpisivali ni sa kakvim Vučićima i Dodicima – Kultura

Bitorajac je poručio da je film sniman još 2023. godine, kada, kako je istakao, „nije bilo studenata ni ćacija“, kao i da glumci tada nisu potpisivali ugovore „ni sa kakvim Vučićima, Dodicima i slično“, već sa produkcijskom kućom Minacord Media Željka Joksimovića.

Prema njegovim rečima, niko od učesnika projekta tada nije mogao da pretpostavi da će film nekoliko godina kasnije biti, kako tvrdi, „bezočno zloupotrebljen u političkoj kampanji jedne stranke i jednog čovjeka“.

Bitorajac se u snimku objavljenom na svom Fejsbuk nalogu najpre osvrnuo na reakcije koje je izazvalo njegovo učešće u Zafranovićevom filmu, ali i na etiketu „veleizdajnika“ koju je, kako kaže, dobio zbog te uloge.

„Pozdrav ekipa, evo našao sam za shodno da se referiram na buku koja se podigla oko mog posljednjeg filma ‘Zlatni rez 42 (Djeca Kozare)’, moje uloge u tom filmu i moje uloge ‘veleizdajnika’ od strane ljudi koji mi ipak toliko nisu bitni“, rekao je Bitorajac.

Aca Lukas puni Arenu, ja sam ipak pred televizorom

Na početku obraćanja Bitorajac je napravio i poređenje sa drugim događajima u Hrvatskoj, navodeći da se polemika oko njegove uloge odvija u trenutku kada Aca Lukas puni Arenu Zagreb, dok je hrvatska fudbalska reprezentacija kažnjena zbog ponašanja dela navijača.

„Evo i mog osvrta na film koji nitko od komentatora, pa ni ja sam, još nije vidio! A onda se vratimo svakodnevici. Danas je 3. 10. Aca Lukas puni Arenu Zagreb, hrvatska repka na Rujevici pod kaznom zbog diskriminacijskog i rasističkog vrijeđanja dijela navijača, Roberto Soldić u UFC-u. Ja sam ipak pred televizorom“, poručio je.

Bitorajac je zatim objasnio zbog čega je uopšte prihvatio da u Zafranovićevom filmu igra Vjekoslava Maksa Luburića, jednu od najzloglasnijih ličnosti ustaškog režima.

Kako je naveo, kao glumac bira dobre, zanimljive i izazovne uloge, a mogućnost da igra istorijsku ličnost kakva je Luburić, i to u filmu Lordana Zafranovića, nije želeo da propusti.

„Dakle, po vokaciji sam glumac koji bira dobre, zanimljive, izazovne uloge, a jedna od takvih ponuđena mi je od jednog od najvećih živućih redatelja sa ovih prostora, što god netko o tome mislio.“

„Uloga Luburića kao povijesne ličnosti također nije nešto što bih propustio ni s umjetničke, a ni s ljudske strane“, dodao je.

„Tada nema studenata, nema ćacija“

Bitorajac je potom ukazao na ono što smatra ključnim za razumevanje odluke glumaca da pre tri godine prihvate angažman u ovom filmu – okolnosti u Srbiji 2023. godine bile su, prema njegovim rečima, bitno drugačije od današnjih.

„Možda je bitno naglasiti da smo mi taj film snimali 2023. godine, dakle prije tri godine, kada su okolnosti u Srbiji bile nešto drugačije nego danas. Nema studenata, nema ćacija i retorika je bitno drugačija.“

Posebno je odbacio naknadno povezivanje glumaca sa političarima zbog učešća u filmu, naglašavajući sa kim su potpisivali ugovore kada su prihvatili projekat.

„Ugovor potpisujemo tada sa uglednom produkcijskom kućom Minacord Media Željka Joksimovića, dakle, ni sa kakvim Vučićima, Dodicima i slično, što nam se danas, nažalost, pripisuje.“

Prema njegovim rečima, ono što je glumcima tada bilo ponuđeno bio je film o žrtvama zloglasnog logora, ispričan kroz sudbinu dvoje dece.

„Scenarij filma govori o žrtvama zloglasnog logora kojima se hrvatski državni vrh svake godine uredno pokloni i to priča kroz prizmu dvoje djece, po meni vrlo zanimljiv i originalan scenarij.“
Bitorajac je istakao i da su ambicije projekta u vreme kada je prihvatio ulogu bile velike i da se računalo na međunarodni festivalski život filma.

„Ambicije filma su u tom trenutku velike, a u filmu igraju velika glumačka imena iz nekoliko država.“

Dodao je da nema problem sa tim da neko, čak i kada zna sve te okolnosti, smatra da on nije trebalo da učestvuje u filmu.

„E, sada, ako netko s ovim dokle sam vam ja ispričao ima problema, onda je to sasvim legitimno razilaženje u stavovima i mišljenjima i pogledima.“

„Film se bezočno zloupotrebljava“

Međutim, od snimanja filma do njegove premijere prošle su godine. Bitorajac kaže da se film dugo montirao, dok su se u međuvremenu promenile i političke i društvene okolnosti u Srbiji.

Upravo u tome vidi razlog zbog kojeg je projekat koji je prihvatio 2023. na kraju dobio značenje koje, kako tvrdi, glumci nisu mogli da predvide.

„E, sad, film se u međuvremenu montira i slaže, montira i slaže više od tri godine i na kraju se evo bezočno zloupotrebljava u političkoj kampanji jedne stranke i jednog čovjeka.“

Bitorajac je rekao da su to prepoznali i glumci i reditelji u Srbiji, koji su tražili da se film povuče iz, kako ga je nazvao, „igrokaza“.

Kako do toga nije došlo, tvrdi da je odluka glumaca bila da takav kontekst osude i da se ne pojave na premijeri.

„To naravno prepoznaju i njihovi glumci i redatelji i traže da se taj film povuče iz tog igrokaza, međutim, kako se to nije dogodilo, jedina opcija svih glumaca, pa tako i mene i mojih hrvatskih kolega, bila je to osuditi i ne pojaviti se na premijeri filma.“

Time je Bitorajac detaljnije objasnio i svoj izostanak sa otvaranja FEST-a, o kojem se prethodnih dana mnogo govorilo, kao i odluku njegovih kolega iz Hrvatske da ne prisustvuju premijeri.

„Dakle, nitko od nas nije mogao pretpostaviti da će se umjetničko djelo koristiti u propagandne svrhe jedne stranke“, rekao je.

„Tema je važna i film treba prikazati“

Uprkos kritikama načina na koji je film predstavljen i konteksta u kojem je premijerno prikazan, Bitorajac nije promenio stav o samoj temi „Djece Kozare“.

Naprotiv, smatra da film treba da bude prikazan ne samo u Srbiji već širom regiona.

„Ja i dalje mislim, iako film nisam vidio, da je tema važna i da bi bilo dobro prikazati ovaj film na svim ovim prostorima. Ako ništa drugo zbog tematike koju obrađuje, a takvu tematiku obrađuju i europski filmovi pa sve do Holivuda.“

Najviše mu je, kako je rekao, žao što je zbog političke polemike umetnički aspekt čitavog projekta potisnut u drugi plan.

„Žao mi je, naravno, prije svega što je umjetnost pala u drugi plan, a s druge strane žao mi je da neki ljudi koji mi se privatno jave vole reći da sam im pao u očima.“

Bitorajac je naveo da mu takve poruke nisu nepoznate i da ih je dobijao i zbog svog prethodnog filma, iako je reč bila o komediji koju je, prema njegovim rečima, pogledalo više od dva miliona ljudi.

„Međutim, ja sam takve poruke dobivao i povodom posljednjeg filma koji je zapravo bio jedna zdrava komedija, a to je pokazala i brojnost gledatelja, njih preko dva milijuna, i danas je postao naš najgledaniji film.“

Zbog toga, kako je poručio, reakcije koje je izazvala uloga Maksa Luburića, kao ni politička polemika koja prati „Djecu Kozare“, neće uticati na način na koji će ubuduće birati uloge.

„Nakon svega toga, jednostavno mogu zaključiti da ću svoje uloge birati na način kao što sam to radio i do sada. Nažalost, neke stvari ne ispadnu onako kako je bilo planirano.“
„Ne bih više ja, tko je shvatio, shvatio je, tko neće i ne želi, ne mora. Ljudi, idemo dalje zdravi i veseli. Živjeli. Pozdrav“, zaključio je Rene Bitorajac.