Prikaz romana „Prašina”: I u prah ćeš se vratiti – Kultura
U romanu „Prašina“ Vojtjeha Matohe uvek zanimljivi Prag predstavljen je kao još zagonetnije mesto prepuno opasnosti i skrivene istorije.
Naslovna Prašina je pojava zbog koje u jednom delu grada nema struje, te njegovi stanovnici moraju da žive jedan sasvim drugačiji život od svojih sugrađana.
Pojedini im dolaze u posetu, pa tako dečak Jirka svrati do svog dede iz sasvim beznačajnog razloga, a onda bude uvučen u zaveru koja seže mnogo dublje nego što je mogao da pretpostavi.
Ovakav je otprilike zaplet romana „Prašina“ koji je izdao Veseli četvrtak, a koji je samo početak serijala Vojtjeha Matohe.
Uz ilustracije Karela Osohe, ova knjiga donosi jedan vrlo upečatljiv Prag kroz priču koja bi se mogla opisati kao namenjena „mladim odraslim“ (young adult), ali koju svakako mogu čitati i mlađi i stariji čitaoci.
Pratimo tinejdžere Jirku, En i Tondu koji pokušavaju da razveju klupko tajni u čijoj srži se nalazi istina o Prašini i njenom nastanku.
Roman bismo mogli opisati kao svojevrsnu mešavinu „Gunisa“, „Nacionalnog blaga“ i nečeg poput „Da Vinčijevog koda“, ali to je knjiga koja ima svoj prepoznatljivi glas, zbog čega je postigla veliki uspeh u rodnoj Češkoj.
Treba pohvaliti to što Matoha fino balansira između toga da glavni likovi upadaju u nevolje jer su takoreći i dalje deca i što uspeju da se snađu i u naizgled bezizlaznim situacijama.
Oni tako ne ispadaju ni previše naivni, ali ni svemogući poput akcionih heroja, već baš ono što treba da budu – osobe na pragu odraslog doba koje umeju više nego što drugi misle, a koje nisu još uvek svesne svih opasnosti sveta oko sebe.

Roman „Prašina“ u osnovi je avantura sa elementima trilera, tako da je ritam žustar, sve se odvija prilično brzo i pritom obuhvata kratak vremenski period.
Usled svega toga, osećaj napetosti i teskobe je često prisutan, što samo pokazuje da je autor uspeo da nas natera da se osećamo poput glavnih likova.
On nam u nekoliko navrata skoro pa sugeriše da će sve otići u pravcu naučne fantastike, ali tu granicu ipak ne prelazi, već se zadržava na ovozemaljskom.
A u tom ovozemaljskom ima puno važnih tema pored odrastanja, među kojima su susret novog i starog, odnosno želje za napretkom i težnje da se održi status quo.
Iako je deo serijala, „Prašina“ se može čitati kao gotova celina, mada je na kraju očigledno da narativni tok nije zauvek zatvoren.
Ali, baš kao i u životu, gde se jedna vrata zatvaraju, druga se otvaraju i nakon jedne misli i neizvesnosti dolazi i naredna, naročito ako ste tinejdžer.
A ako kod kuće imate tinejdžera koji se još uvek nije zaljubio u čitanje, ovo bi mogao da bude dobar početak.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.