Dimitrije Vojnov o Slobodanu Šnajderu: Ko nije čitao „Hrvatskog Fausta“, ne zna koliko daleko je naš dramski tekst uspeo da dosegne – Kultura

„Otišao je moj prijatelj, saveznik, istomišljenik i drug. Suborac. Omiljeni pisac svjetskog kalibra, polemičar i učitelj (koji to nije htio nikada biti), principijelan do kraja. Predivan čovjek srca velikog kao okean. Proveli smo dvadeset i pet godina u drugarstvu na kojem sam zahvalna do neba. Takva se privilegija rijetko zasluži.
Mirno putuj, dragi moj Šac, bumo nekak spelali, bumo. Gore, kad se opet sretnemo“, napisala je Snježana Banović na svom Fejsbuk nalogu.

Scenarista i filmski kritičar Dimitrije Vojnov posebno je istakao značaj Šnajderove drame „Hrvatski Faust“.

„Napustio nas je veliki pisac i erudita, o kom se zna sve ali čini mi se opet premalo.
Ko nije čitao Hrvatskog Fausta, ne zna koliko daleko je dramski tekst na našem jeziku uspeo da dosegne.
A to je i dalje samo vrh ledenog brega“, poručio je Dimitrije Vojnov, opraštajući se od Slobodana Šnajdera na svom Fejsbuk nalogu.

„Slobodan Šnajder, bez ikakve sumnje jedan od najvažnijih hrvatskih pisaca druge polovine dvadesetog stoljeća, otišao je ovoga vrućega, paklenoga ljeta koje je odnijelo mnoge velikane i naše i europske svjetske umjetnosti“, naveo je Seid Serdarević iz izdavačke kuće Fraktura na Fejsbuku.

On se prisetio koliko mu je značila čast da bude u Šnajderovom društvu, kao i koliko je Šnajder imponovao mlađim generacijama, i kao dramski pisac i kao kolumnista.

„Upoznali smo se negdje devedesetih, ne sjećam se točno kada i gdje, ali znam da mi je bila velika čast tada sjediti s tim veličanstvenim autorom – čovjekom koji je nama, zanesenima književnošću i teatrom, imponirao. Njegove drame kao i sve što je potpisivao kao urednik od slavnoga Prologa do biblioteke CKD-a čitali smo neprestance. Tada, devedesetih, zbog njegovih preciznih, sočnih, jezično bogatih kolumni kupovali smo Novi list. A onda se Šac ukazao kao veličanstven prozaik“, podseća Serdarević, navodeći njegova najznačajnija dela.

„Započelo je s pričama 505 s crtom; slijedio je roman Moredno, da bi sve svoj puni smisao dobilo Dobom mjedi, jednim od najvažnijih naših romana ovoga stoljeća. S tim je romanom Šnajder zapasao duboko u naše stoljeće, u svoju vlastitu obiteljsku priču, u svoj odnos s ocem i majkom. Roman progovara o Panoniji i Poljskoj, o Folksdojčerima, i dugim sjenama koje nas prate kroz život za našim izborima – i dobrima i lošima, roman o logorima i smrtima, ali još i više o volji za životom“, napisao je Seid Serdarević, opraštajući se od Slobodana Šnajdera.

Slobodan Šnajder preminuo je 30. avgusta u 79. godini.