Četiri Hemingvejeva pravila za dobro pisanje – Kultura
Ernest Hemingvej se smatra jednim od velikana američkog romana. Dobio je Pulicerovu nagradu za književnost 1953. godine, a Nobelovu nagradu za književnost 1954.
Njegov jedinstveni stil pisanja bio je sasvim osoben.
„Njegove kratke izjavne rečenice, namerno ponavljanje i gotovo potpuno odsustvo prideva predstavljali su otklon od stila svih prethodnih romanopisaca“, navodi nastavnica Džesika Lider za PBS, koji je 2021. premijerno prikazao šestočasovni dokumentarni film Hemingvej, autora Kena Bernsa i Lin Novik.
„Dok su pisci pre njega prenosili značenje i dočaravali atmosferu raskošnim opisima okruženja i detaljnim portretima likova, Hemingvej je pisao sažeto i svedeno.“
Hemingvej je izbrusio svoj stil tokom kratke novinarske karijere u listu „Kanzas siti star“, u kojem je radio od oktobra 1917. do aprila 1918. godine. Stilski priručnik tog lista pružio mu je pravila i okvir za oblikovanje teksta.
Hemingvejeva četiri pravila pisanja
Stilski priručnik lista „Kanzas siti star“ prvenstveno je pomagao Hemingveju da piše jednostavne izveštaje o policijskim slučajevima i događajima u službama hitne pomoći.
„To su bila najbolja pravila koja sam ikada naučio o spisateljskom zanatu“, rekao je Hemingvej 1940. godine. „Nikada ih nisam zaboravio. Svako ko ima makar malo talenta, ko istinski oseća ono što pokušava da kaže i o tome iskreno piše, mora pisati dobro ako ih se pridržava.“
Četiri pravila koja su mu najviše značila bila su:
- Koristite kratke rečenice.
- Pišite kratke uvodne pasuse.
- Koristite snažan i živ engleski jezik.
- Izražavajte se potvrdno, a ne odrično.
Pisac je 1952. godine podrobnije objasnio zašto toliko ceni ova pravila: „Nikada niste smeli da kažete da je neki čovek ozbiljno povređen. Sve povrede su ozbiljne. Koliko se sećam, moglo se reći da je lakše povređen ili da ima povrede opasne po život. Bilo je još mnogo sličnih stvari… koje su imale izuzetno mnogo smisla.“
Hemingvej je cenio Pita Velingtona, pomoćnika urednika gradske rubrike u listu „Kanzas siti star“, koji je strogo insistirao na poštovanju pravila.
„Pit Velington je zahtevao strogu disciplinu, bio je veoma pravičan i veoma strog“, navodno je rekao Hemingvej, „i nikada neću moći valjano da izrazim koliko sam zahvalan što sam radio pod njegovim rukovodstvom.“
Hemingvejeva „teorija ledenog brega“
Minimalizam je tokom čitave Hemingvejeve karijere ostao ključna odlika njegovog stila. Razvio je i ono što je nazvao „teorijom ledenog brega“.
Ova teorija, poznata i kao teorija izostavljanja, zasniva se na metafori ledenog brega. Hemingvej je taj pristup pisanju objasnio u svojoj nefikcijskoj knjizi Smrt posle podne iz 1932. godine:
„Ako prozni pisac dovoljno zna o onome o čemu piše, može da izostavi stvari koje zna, a čitalac će ih, ako pisac piše dovoljno istinito, osećati jednako snažno kao da ih je pisac izričito naveo. Dostojanstvenost kretanja ledenog brega potiče od toga što je samo jedna njegova osmina iznad vode. Pisac koji izostavlja stvari zato što ih ne zna samo ostavlja praznine u svom pisanju.“
Džesika Lider je za PBS objasnila: „Hemingvej je verovao da pisci treba da prikažu samo vrh ledenog brega kada je reč o likovima i zapletu, ali da na ono što je ispod površine ukažu toliko snažno da čitaoci mogu intuitivno da ga naslute — i da ga tako dožive dublje nego da ga je autor neposredno opisao.“
Izvor: Upworthy
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.