Bojana Novaković: „Mi treba da ukinemo rudnik, a studenti imaju cilj da promene državu“ – Kultura
Glumica, rediteljka i aktivistkinja Bojana Novaković bila je deo dva dokumentarna filma na Sarajevo film festivalu — „Imamo samo sebe“, u kojem je jedna od protagonistkinja, i „Zabranjena tetka“, njenog rediteljskog prvenca.
U intervjuu za Nova.rs Bojana Novaković osvrnula se na borbu protiv iskopavanja litijuma, studentski pokret, ali i porodične traume i nasilje, teme kojima se bavi njen autorski film.
Dokumentarac „Imamo samo sebe“ povezuje iskustva lokalnih zajednica u dolini Jadra u Srbiji i pustinji Atakama u Čileu. Kroz njihove priče otvara pitanja zaštite životne sredine i prava ljudi da odlučuju o budućnosti prostora u kojem žive.
Bojana Novaković smatra da je prirodno što je pitanje litijuma dospelo u drugi plan tokom studentskih protesta. Kako je rekla, borba protiv rudnika traje dugo i prolazi kroz periode različitog interesovanja javnosti.
„Tako da ovo nije brza trka, već maraton. I stoga je prirodno da će se dešavati padovi, kada je pažnja javnosti u pitanju, te momenti kada javnost treba da se uključi“, kazala je Novaković.
Istakla je i da studenti rade nešto veoma važno za Srbiju, te da su se jasno izjasnili o Rio Tintu i zaštiti životne sredine. Govoreći o razmerama njihovog zadatka, napravila je poređenje sa ciljem ekološkog pokreta:
„Mi treba da ukinemo rudnik, a studenti imaju cilj da promene državu. U Srbiji je to teško. Oni imaju više neprijatelja, mnogo više nepoznanica, toliko igrača…“
Uprkos izazovima, ostaje optimistična. Odlaganje projekta iskopavanja vidi kao uspeh lokalnog stanovništva, organizacija i građana koji su podržali borbu za očuvanje zemlje.
Drugi povod za razgovor bio je dokumentarac „Zabranjena tetka“. Film je nastao iz njene želje da obnovi odnos sa tetkom Gordanom i snimi kratku priču o njenom boemskom životu. Međutim, snimanje je otvorilo mnogo dublje porodične teme.
„Kada sam uključila kameru, isplivale su porodične tajne koje su se krile 50 godina“, ispričala je.
Tako je prvobitna zamisao prerasla u dugometražni dokumentarac o četiri generacije žena, generacijskoj traumi i nasilju. Prema rečima autorke, iako govori o teškim iskustvima, film ima i mnogo humora, zahvaljujući perspektivi njene tetke i tetkine ćerke.
Bojana Novaković je objasnila da je tek pred kraj montaže shvatila koliko je priča njene porodice univerzalna i koliko prostora otvara za razgovor o posledicama trauma.
Govoreći o podelama u Srbiji, poručila je da veruje u snagu zajednice. Kao primer navela je borbu protiv Rio Tinta, koja je, prema njenom iskustvu, povezala ljude različitih ideologija, vera, generacija i društvenih slojeva.
„Iako smo podeljeni, ipak postoji zajednica“, rekla je Bojana Novaković.
Ceo intervju sa njom pročitajte na portalu Nova.rs.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.