Birači u inostranstvu suočeni sa zidom birokratije – Lični stavovi
Postoje brojni navodi o malverzacijama i zloupotrebama u organizaciji glasanja u dijaspori. Prijave za glasanje se vrše manuelno tj. transparentno putem običnog emaila, što otežava prijem i stvara potencijalne greške pri obradi: često odlaze u spam, a emailovi za prijavu se menjaju. Nedovoljno uključivanje birača iz inostranstva u kontrolu procesa stvara sumnju u regularnost izbora.
Naši građani u rasejanju, kao što je poznato, svake godine upućuju više novca u maticu nego što je visina stranih direktnih ulaganja u Srbiji. Samo ova činjenica, pored mnogih drugih, dovoljan je razlog da naši građani u inostranstvu budu što više uključeni u izbore onih koji će u krajnjem vidu odlučivati o novcu koji oni nesebično šalju svojim porodicama.
Uz nepostojanje „pasivnog biračkog prava“ – tj. činjenicu da Srbija nema poslanike iz dijaspore u parlamentu – svedoci smo mnogih problema i sa „aktivnim biračkim pravom“, tj. ostvarivanjem ustavnog prava ljudi u dijaspori da se glasa – od neregularnosti u biračkom spisku, preko kratkih rokova za prijavu, do nedostatka transparentnosti i kontrole izbornog procesa. Brojne su teme i problemi usled kojih ustavno pravo glasa naših ljudi u dijaspori ostaje često samo formalno, ali u praksi se ne ostvaruje.
U tekućoj predizbornoj kampanji za vanredne parlamentarne izbore, svedoci smo da je odaziv naših ljudi u rasejanju nezapamćenih razmera. To je vrlo važan i pozitivan trend koji treba pozdraviti jer se tako osigurava ne samo pravo glasa i jednak status ljudi u inostranstvu sa ljudima iz matice, već nagoveštava da je veliki broj ljudi u rasejanju politički osetljiv i visoko svestan značaja predstojećih izbora koji su važni za povratak demokratskih procesa i oslobađanje zarobljenih državnih institucija, a i u krajnjem vidu i za budućnost Srbije.

Srbija ima 6,5 miliona birača. Na izborima 2023. godine prijavljeno je 39.270 glasača iz inostranstva, od kojih je glasala 31.552 osoba. Provera upisanosti u birački spisak, prijava mesta boravka i prijava za samo glasanje je izuzetno zahtevna birokratska operacija, koju prosečan ili stariji građanin naše države može vrlo teško da isprati. Uz to, ne postoji mogućnost elektronskog glasanja ili glasanja poštom.
Ustavno pravo i realnost dijaspore
Ustav Republike Srbije garantuje svim državljanima pravo da biraju i budu birani, bez obzira na mesto prebivališta. Pod „Zaštitom državljana i Srba u inostranstvu“, član 13, Ustav nalaže da Republika Srbija razvija i unapređuje odnose Srba koji žive u inostranstvu sa matičnom državom.“
Međutim, u praksi, dijaspora se suočava sa administrativnim i logističkim barijerama koje to pravo čine teško ostvarivim.
Ključni problemi koji otvaraju prostor za manipulacije i uskraćivanje prava glasa.
1. Neregularnosti u biračkom spisku – ovi izazovi se tiču naših ljudi u rasejanju i naših ljudi u matici.
Građani prijavljeni u inostranstvu često otkrivaju da nisu evidentirani ili da su podaci netačni.
U Jedinstveni birački spisak Republike Srbije upisano je oko 6,5 miliona birača, iako podaci pokazuju da je taj broj sporan, u spisku se nalazi gotovo 900.000 više imena nego što je registrovano punoletnih građana prema Popisu iz 2022. godine. Prema zvaničnim podacima, Srbija ima približno 5,6 miliona građana starijih od 18 godina, što znači da je broj upisanih birača značajno veći od realnog broja punoletnih stanovnika, otvarajući ozbiljne sumnje u regularnost izbornog procesa.
Procene pokazuju da je populacija Srbije prošla svoj vrhunac: sa maksimuma od 7.885.359 stanovnika 1987. godine, očekuje se da 2026. iznosi 6.641.964. Populacija se smanjuje po stopi od 0,7% godišnje, Srbija takođe beleži neto emigraciju, više ljudi odlazi nego što dolazi sa gubitkom od oko 50.000 ljudi svake godine. Prirodni priraštaj je negativan, dnevni broj umrlih je veći od broja rođenih za oko 100 ljudi.
2. Kratki rokovi za prijavu
Prema izveštajima Resornog odbora za dijasporu (SRCE), građani u inostranstvu koji imaju pravo glasa imali su samo 18 dana da podnesu prijavu za glasanje, što je nedovoljno za stotine hiljada ljudi rasutih širom sveta. Dok su režimski mediji 2. septembra najavili da će izbori biti održani 25. oktobra, zvanično raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora usledilo je tek 9. septembra. Naši državljani u inostranstvu su imali prilike da se prijavljuju tek od 14-15. 9. za glasanje jer DKP nisu objavljivali instrukcije o prijavi za glasanje u isto vreme.
Uz ovo, postoje slučajevi da se prijave ne obrađuju na vreme ili da se birači vode na pogrešnim mestima.
3. Nedovoljno i zakasnelo oglašavanje na web stranicama DKP, nedostatak potvrđivanja prijave
Svedoci smo da su naši građani prijavljivali nedostatak i zakašnjenje informacija o procesu za prijavljivanje i primanje potvrda o prijavama u ambasadama i konzulatima. Da spomenemo samo neke koji su nam poznati iz direktnih komunikacija: Berlin, Pariz, Atina, Strazbur, Cirih, Bratislava (gde se više puta menjao imejl za prijavu), London, Madrid, LJubljana, Minhen, Ženeva i konzulati u SAD, Kanadi i Australiji.

Resorni odbor za dijasporu Srbija Centra, Kreni-Promeni i drugi aktivisti su 21. septembra izrazili ozbiljnu zabrinutost zbog postupanja Ministarstva spoljnih poslova i njegovog generalnog sekretara u vezi sa ostvarivanjem biračkog prava državljana Republike Srbije koji žive u inostranstvu. Postoji ozbiljna sumnja da su upućivane poruke DKP-ovima čija je osnovna svrha bilo opstruisanje otvaranja biračkih mesta – posebno u Nemačkoj i Americi, gde živi veliki broj naših državljana.
4. Nedostatak biračkih mesta
U mnogim državama gde Srbija ima DKP, biračka mesta nisu otvorena. Na poslednjim parlamentarnim izborima u 2023. godini bilo je određeno 81 biračko mesto u 35 zemalja, od kojih je 18 bilo u Republici Srpskoj (22% od svih otvorenih biračkih mesta, gde je bila i najveća izlaznost od 38% od ukupnog broja državljana Srbije u rasejanju i gde je 97% glasalo za SNS). Preostalih 63 biračka mesta su bila raspoređena u 34 od 193 država članica Ujedinjenih Nacija.
U zemljama sa velikim udaljenostima, građani moraju da putuju stotinama kilometara da bi glasali, što je za mnoge nemoguće. Srbija trenutno ima oko 103 DKP širom sveta, uključujući ambasade, stalne misije pri međunarodnim organizacijama i konzularna predstavništva. Ako se uračunaju i konzularne kancelarije, ukupan broj je oko 111.
Postavlja se pitanje, zašto se ta mesta koja su već na raspolaganju, ne otvore podrazumevano za glasanje građanima Srbije u tim državama. Da li su troškovi za otvaranje tih mesta presudni i prevazilaze potrebu omogućavanja građanima pravo glasa, koja bi osigurala demokratske i fer izbore.
5. Slaba informisanost stvara apstinenciju i apatiju
Ambasade i konzulati često ne pružaju pravovremene i jasne informacije o proceduri prijave i glasanju. Iako su prijave o nejasnoćama dolazile iz velikih centara, gde postoji velika koncentracija dijaspore, kao što je nemačko govorno područje, važno je istaći i da su nas kontaktirali ljudi iz „manjih“ sredina kao što je Katar, Polinezija, Meksiko, Saudijska Arabija, Bahrein, Južna Afrika. Smatramo da je demokratski da svi naši državljani ostvare podjednako pravo glasa ma gde se nalazili.
Informacije su ponekad dostupne samo na latinici ili samo na ćirilici, što dodatno otežava pristup.
6. Transparentnost i kontrola
Postoje brojni navodi o malverzacijama i zloupotrebama u organizaciji glasanja u dijaspori.
Prijave za glasanje se vrše manuelno tj. transparentno putem običnog imejla, što otežava prijem i stvara potencijalne greške pri obradi: često odlaze u spam, a imejlovi za prijavu se menjaju.
Nedovoljno uključivanje birača iz inostranstva u kontrolu procesa stvara sumnju u regularnost izbora.
Posebno pitanje je kontrola glasanja u Republici Srpskoj gde režim računa na veliki broj glasova, od kojih bi jedan broj mogao da bude posledica manipulacija i zloupotreba.
7. Dokumentovane malverzacije u izbornom procesu 2026.
O ovim pojavama detaljno se govori u priručnicima i izveštajima organizacija koje prate izbore, poput CRTA, Transparentnost Srbija, Istinomer i druge, gde se dokumentuju slučajevi pritisaka, kupovine glasova i zloupotrebe biračkih spiskova. Najčešći primeri su:
1. Telefonski pozivi i pritisci: CRTA je dokumentovala pozive iz „filijale SNS-a“ u Republici Srpskoj, gde su se građani pozivali da se prijave na biračka mesta i da im se očitaju lične karte još tokom avgusta. U kampanji vrata-do-vrata predstavnici SNS-a se predstavljaju kao studenti ili druge stranke.
2. Organizovano dovođenje na biračko mesto: dovoze se glasači sa upitnim prijavama boravka iz okolnih država kao što su Republika Srpska (RS), Severna Makedonija i Crna Gora. Ove godine na lokalnim izborima smo videli, organizovano dovođenje birača iz RS: autobusi i kolone ljudi koji glasaju u Srbiji, a nemaju realnu vezu sa lokalnim zajednicama. Tokom leta Aleksandar Vučić je posetio RS u okviru svoje funkcionerske predizborne kampanje, koja je već počela tri meseca pre raspisivanja izbora i koja je zloupotrebom finansirana iz džepa građana Srbije.
3. Masovno dodeljivanje državljanstva: oko 250.000 novih državljana je prijavljeno u poslednjih 10 godina bez potvrde boravišta, a preko 130.000 novih državljana sa upitnim prebivalištem dobilo je pravo glasa od 2020. godine, MUP ne dozvoljava uvid u spisak novoupisanih birača.
4. Preminuli su i dalje na biračkim spiskovima: stotine ljudi starijih od 120 godina i dalje figuriraju kao „birači“ dok imamo „fantomske birače“ prijavljene na jednoj adresi u velikom broju.
5. Oblici „potkupljivanja“ nekih manjinskih grupa: direktna novčana naknada ili obećanja socijalne pomoći u zamenu za glas, posebno kod romskih i drugih socijalno ranjivih zajednica. Kupovina glasova je već zabeležena i ove izborne godine naročito kod žitelja, koji su često meta manipulacija kroz novčane naknade ili lažna obećanja kroz pakete pomoći.
6. „Bugarski voz“: nestajanje i zamena glasačkih listića, unosi se već popunjen a iznosi prazan listić.
7. Manipulacije glasovima iz dijaspore: otežan pristup kroz nametnute prepreke, ali i upitna kontrola glasova. Formiranje datoteke u inostranstvu kroz funkcionerske kampanje. Sa malim brojem biračkih mesta i ogromnim brojem ljudi koji ne koriste svoje izborno pravo, kreira se prostor za izbornu krađu.
8. Pritisak na zaposlene u javnom sektoru: obaveza da se pojave na biračkom mestu i da podnesu dokaz o glasanju za SNS.
9. Kontrola biračkih odbora: stranački kadrovi koji utiču na neregularnost procesa se ciljano šalju u DKP na dan izbora.
10. Medijska manipulacija: stvaranje atmosfere da je izlazak besmislen, da je pobednik već očigledan, jer je funkcionerska kampanja uveliko otpočela, čime se podstiče apstinencija.
8. Glas dijaspore u javnosti
Aktivisti i organizacije poput SRCE – Resorni odbori za dijasporu i spoljnu politiku kontinuirano upozoravaju na ove probleme i zahtevaju sistemske promene.
Na društvenim mrežama i u medijima (npr. Dijaspora glasa, Kreni-Promeni, Proglas, Skupština u rasejanju, Priključi se, TV Nova S, pojedini influenseri i aktivisti) objavljuju se snimci i svedočenja o neregularnostima, što dodatno potvrđuje da problem nije sporadičan već sistemski.
Rešenje koje zahteva institucionalnu volju: otvaranje više biračkih mesta, zakonsko poštovanje rokova za prijavljivanje za glasanje, jasnu komunikaciju ambasada i uključivanje dijaspore u politički proces koji omogućava parlamentarnu kvotu iz dijaspore, kao i mogućnost elektronskog glasanja za građane Srbije ma gde da borave, što predlaže Srbija Centar u okviru koalicije Evropska Srbija. Time se sužava prostor za krađu glasova, fantomske birače, koji su preminuli, lične pritiske, koji su pretežno rasprostranjeni u dijaspori kroz institucije i organizacije koje finansira država kroz funkcionerske kampanje. Korišćenjem naprednih tehnologija enkripcije i digitalnih sertifikata (poput onih koji se već koriste na portalu eUprava), tek tada će pravo glasa biti stvarno, a ne samo formalno priznato i njihov glas će biti poštovan a ne zloupotrebljen.
Ključno pitanje – uređenje biračkog spiska – daleko je od rešenja. Iako je režim imao 14 godina da uredi birački spisak u eri digitalizacije, to nije bilo urađeno, čini se smisleno i ciljano da bi danas imali taj „pobednički“ adut u rukavu. Ono će bez sumnje predstavljati glavni osnov zloupotreba u koje se režim SNS izveštio. Gore navedeni primeri samo potvrđuju spremnost Vučićevog režima da upotrebe svaki način kako bi se iskrivila volja građana i kako bi ostali na vlasti bez obzira na okolnosti i na posledice.
Ivana Rapajić je predsednica Odbora za dijasporu Srbija Centar – SRCE za Evropsku Srbiju
Duško Lopandić potpredsednik stranke Srbija Centar – SRCE za Evropsku Srbiju
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.