Bronza sa pozlatom – Živa Vekecki
„Bronza zlatnog sjaja“ je floskula sportskih novinara koja se koristi kada sportista ili reprezentacija osvoji treće mesto i bronzanu medalju, ali taj uspeh ima težinu, emociju ili vrednost zlatne medalje. Iskreno, nikad je nisam koristio, čak me je i nervirala.
Kao što retko ko pamti poraženog u finalu (pamte se samo pobednici) još manje se pamte oni koji su trijumfovali u meču za bronzanu medalju, ili, opet floskula „pobednici u utešnom finalu“. Realno, ti si osvojio treće mesto na nekom takmičenju i za taj uspeh si nagrađen bronzanom medaljom. Nema tu nikakvog zlatnog sjaja niti odsjaja. Tako sam mislio, pisao, učio mlađe saradnike i – sada pod stare dane shvatio sam da nisam bio u pravu. „Objasnile“ su mi to odbojkašice Srbije.
Na predhodna četiri Evropska prvenstva (2017, 2019, 2021. i 2023) naše odbojkašice su igrale u finalu (na prva dva osvojile zlatne medalje) i osvajanje „samo“ trećeg mesta mnogi su ocenili kao neuspeh. Osim vaterpolista i eventualno košarkaša koja reprezentacija se još može pohvaliti plasmanom među tri najbolje u Evropi? U polufinalu su izgubile od Turske koja je potom i osvojila zlatnu medalju. Selektor naše reprezentacije Zvezdan Terzić je prihvatio na sebe odgovrnost za taj poraz i, između ostalog rekao:“ Možda sam, po nekoj staroj navici, pripremu odradio onako kako sam je uvek radio. Ipak, ovde ima novih igračica i novih lica, koja verovatno traže nešto drugo“.
Koliko malo poznaje svoje igračice videlo se samo par dana kasnije na prijemu kod predsednika Srbije. Slike igračica iza predsednika koji hvali samog sebe i pridaje sebi zasluge za njihov uspeh govore hiljadu reči, Terzić nije razumeo nijednu. „Moje igračice, videlo se to po izrazima lica, da nisu bile, pa ajde da kažem, sretne što su tamo… Ja vam garantujem, ajde, ne mogu sa 100 odsto da tvrdim, ali 99 odsto sam ubeđen da je ogromna većina njih bila takva ne zbog svojih ubeđenja, dajte, kakva ubeđenja, nego zbog straha“, rekao je Terzić za TV Insajder.
Gospodine Terziću da li ste pitali igračice da li žele da idu na prijem? Niste. Da li ste ih posle prijema pitali zašto nisu bile sretne? Niste. A mogli ste, tj. Morali.
Uredba o nacionalnim priznanjima i nagradama za poseban doprinos razvoju i afirmaciji sporta doneta je 2006. godine, dakle nije Vučić doneo tu uredbu, niti daje pare iz svog džepa, već iz budžeta Srbije. Tačno je da se u poslednje vreme ulaže mnogo više u sport, ali to se radi stihijski, bez ikakvog plana (dajte raji hleba i igara, kome treba i kad nama treba). Zbog čega se novac ne troši na razvoj naših odbojkaških klubova, već naše devojke čim postanu punoletne odlaze „trbuhom za kruhom“ u beli svet. Mislite li da je to njihov izbor, verujete li da devojčica sa 18 godina više voli da se potuca po belom svetu nego da bude sa svojim roditeljima, drugaricama i drugovima iz svog kraja?
Većina, ako ne i sve devojke bi se i odrekle novčane nagrade (koju su zaradile) a da im se omogućio izlazak na „balkon“ i da sa rodbinom, drugaricama i drugovima proslave veliki uspeh. Ali, „balkon“ je zauzet. Tamo su „studenti koji hoće da uče“ i u slobodno vreme tuku njihovu rodbinu i prijatelje. Zbog toga Vaše (naše) odbojkašice nisu bile sretne što su tamo.
Pristojno su odradile ono što su morale i još kulturnije „odjavile“ predsednika i tako zaslužile da im se bronza pozlati.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.