Izbori u FSS kad njemu vreme nije – Zoran Pavić
Izbori u Fudbalskom savezu Srbije koji su za državni vrh, tačnije predsednika lično, do sada bili relativno lagano rešavanje ukrštenih reči, ili pokazivanje sirove snage dizanjem sumnjivih anonimaca „iz benča“, ovog puta namestili su se baš nezgodno, na Vučićevu „slabiju nogu“, u nevreme kad je u „pripremnom periodu“.
I uopšte- ne bi se njima ni bavio (a ko će drugi!?), ima pametnija posla jer mu je stranka u ofsajdu iako u debeloj defanzivi. Koga sada briga za predsednika FSS, kad se klima sva vlast sa sve čamcima za spasavanje.
Sport je bio posebna pasija gde je Vučić pokazivao bahatu moć: svaki i najmanji pion u savezima, klubovima od najvećih do seoskih, sportskim objektima, olimpijskom komitetu, pa i mnogi selektori, morao je biti sa njegove kadrovske liste.
Ili mu je makar ime potureno za befel. Eto taman je preko svog „najvećeg fana“ Dejana Tomaševića koji je postao predsednik OKS-a, a sad bi da to bude SOK, volšebno počeo sve saveze „Srbije“ da pretvara u „srpske“, i namestili se po sili FIFA pravila ti fudbalski izbori.
Osam dana pre parlamentarnih, na koje ovog puta definitivno manje „utiče“ nego na one prve.
I nekako sve deluje „van kontrole“. Jeste, „za svaki slučaj“ u Skupštinu FSS umesto Dragana Džajića, u ime Zvezde, ubacio Zvezdana Terzića, jer to je uslov da se bude predsednik Saveza.
Jeste da je nekada legendu a sada nemoćnog starca grubo potrošio i iskoristio u borbi protiv „opasnog“ Vidića, jeste da je Terzić očigledno njegov džoker, kome inače na pamet ne bi pao odlazak iz „u šuške“ ušuškane sadašnje fotelje.
Jeste i da je FK Vršac, koji je ustvari ekspozitura FK Vojvodina, koja je pod vlašću izvesnog gospodina Zbiljića, jednog od abnormalno obogaćenih pod ovim režimom, u Skupštinu predložio nesumnjivu legendu Zvezde ali i srpskog fudbala Vladimira Jugovića.
I da se sada nagađa neki duel na tom nivou, a ustvari je sve potpuno virtuelno. Ko bi poverovao u to da Vučić gura Terzića, a Zbiljić mu kao kontrira i šalje protivkandidata koji je u svakom pogledu kvalitetniji, čistiji i opšteprihvatljiviji.
Kome izgleda verovatno da u Vučićevom svetu uopšte postoji i video igrica u kojoj su dva kandidata za nešto, i to oba njegova.
S druge strane, suludo je u startu da bi Terzić u Skupštini bio samo član, bio je to i ranije, ali na sednice skoro da nije ni dolazio. I on je dakle tu, za neki „svaki slučaj“.
A Jugović o čijim se političkim stavovima javno ne zna baš ništa, ali je stav o Terzićevom vođenju Zvezde pokazao „decenijskim“ izbegavanjem Marakane, verovatno je izabran kao „prelazno“ i „prihvatljivije“ rešenje, čak i ako se 25. oktobra baš mnogo po Vučića loše završi.
Njegov pouzdani čovek, Branko Radujko, trenutno gensek saveza, više se i ne pominje kao kandidat za sam vrh. A čaršija tabloidno nagađa i priželjkuje da je u pitanju „treći čovek“.
Izbori za čelnika FSS zanimljivi su i zato što čine kraj izbornog ciklusa od najnižih saveza naviše koji traje mesecima, te što je kraj oktobra poslednji čas po propisima FIFA da se uspostavi novo rukovodstvo, ili FIFA postavlja prinudnu upravu.
A ta uprava umela je ponegde u svetu da nađe koješta što je neke posle oteralo u zatvor. Ovde se u i preko FSS, radilo i muvalo baš svašta. Od kad je Kokeza dokazao da predsednik može da bude svako, A Krstajić isto to za selektora.
Najzanimljiije ostaje ko će se oktroisanja sa vrha države prihvatiti u situaciji kad samo desetak dana kasnije dolazi provera legitimiteta, ne predsednika Saveza, nego onog ko ga je „postavio“.
A to je u Srbiji isto.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.