“Ne može vlast da se hvali fontanama, a da joj vodovod bude poslednja rupa na svirali”: Ovog leta čak 162 mesta u Srbiji bez vode za piće – Društvo
Ovog leta čak 162 mesta iz 87 opština u Srbiji je bez pijaće vode, objavila je organizacija Pravo na vodu, navodeći da je bilo 293 prijave građana oko vodosnabdevanja tokom tri letnja meseca. Sagovornici Danasa smatraju da su ovi podaci alarm na koji država mora da reaguje, i veruju da je slika o nestašicama vode u Srbiji još gora.
U istraživanju koje je objavila organizacija Pravo na vodu, u 77, 8 odsto slučajeva građani smatraju da su glavni uzroci nestašice vode suša i presušivanje izvora, u 15,4 odsto slučajeva misle da je zbog radova i kvarova na vodovodnim mrežama, dok u 6,8 odsto slučajeva građanima je uzrok nepoznat i voda jednostavno nestaje bez ikakve najave.
Najmanje 162 alarma i mapa oskudice
Žaklina Živković, izvršna direktorka Polekola i članica inicijative Pravo na vodu kaže za Danas da ih ova crna statistika nije iznenadila, ali ih je zabrinula.
“To su najmanje 162 alarma koja nas upozoravaju da pitanje vodosnabdevanja više ne može da se rešava samo interventnim cisternama i povremenim sanacijama kvarova, već zahteva ozbiljnu i dugoročnu politiku upravljanja vodom, ali i prilagođavanje klimatskim promenama. Moramo istovremeno smanjivati gubitke u mreži, štititi izvore i podzemne vode, ulagati u infrastrukturu i planirati buduće potrebe za vodom, tako da pravo ljudi na bezbednu i dostupnu pijaću vodu ne bude potpuno ukinuto”, ukazuje naša sagovornica.
Podatke o nestašicama vode, kako kaže, prikupili su iz zvaničnih izvora (sajtova i društvenih mreža javnih komunalnih preduzeća) i prijava građana, ali da veruje da je taj broj mesta bez vode i veći, s obzirom da i svake godine beleže rast.
“Kad smo objavili mapu ljudi su nastavili da se javljaju da njihovih mesta nema na mapi, a da imaju probleme sa vodom. Iz našeg višegodišnjeg iskustva, nažalost, vidimo da su retka mesta u Srbiji koja nemaju neki problem sa vodosnabdevanjem. Ljudi su pored lokacija opisivali probleme koje imaju i to je zaista svojevrsna mapa oskudice, nedaće i zapostavljenosti”, navodi Živković.
Klimatske promene nisu više povremene nepogode
Istovremeno, Marija Simić Savić, programska direktorka Udruženja Ekomar ističe da objavljeni podaci pokazuju da nestašice vode više nisu izolovani incidenti, a da suše i klimatske promene nisu više povremene nepogode, već nova realnost na koju moramo da se prilagodimo.
“Uprkos ustaljenom mišljenju, Srbija nije zemlja neograničeno bogata sopstvenim vodnim resursima. Nedostatak vode posebno je problematičan za manje sredine, koje zavise od poljoprivrede i stočarstva, jer nedostatak vode tamo ne ugrožava samo domaćinstva, već i proizvodnju, prihode i mogućnost ljudi da ostanu da žive u tim zajednicama. Zato nestašica vode vrlo brzo postaje i ekonomski, socijalni i demografski problem”, objašnjava naša sagovornica.
Ako reagujemo, kako kaže, tek kad krenu restrikcije ne prilagođavamo se novoj situaciji, već samo reagujemo u krizama.
“Neophodna su sistemska planiranja, ulaganja u vodovodnu infrastrukturu i očuvanje vodotokova”, ističe Simić Savić.
„Neko je godinama morao svoj posao da radi bolje“
Predsednik beogradskog odbora Pokreta slobodnih građana Stefan Simić naglašava da voda za piće nije privilegija, već osnovna potreba svakog čoveka i da treba da bude alarm za celu državu to što su ovog leta 162 mesta u Srbiji ostala bez vode za piće.
“A kada dođemo u situaciju da građani tokom leta ne mogu da otvore česmu i dobiju pijaću vodu, onda je jasno da je neko godinama morao da radi svoj posao bolje. Evo primer Beograda pošto sam gradski odbornik i sa ljudima sam na terenu svaki dan. U Beogradu se milijarde troše na projekte koje vlast predstavlja kao svoje velike uspehe (kružni tokovi, fontane, sat na Trgu republike itd) dok nam je vodovodna infrastruktura zastarela, cevi pucaju, a građani na periferiji grada ostaju bez vode po više meseci ili imaju probleme sa pritiskom”, navodi Simić za Danas.
On ističe da ne može vlast da se hvali fontanama, trgovima i megalomanskim projektima, a da joj vodovod bude “poslednja rupa na svirali”.
“Kada postanem gradonačelnik, prioriteti će biti jasni: voda, kanalizacija, saobraćaj, škole i vrtići – ono što građani svakodnevno koriste. Ne želim da Beograd bude grad u kojem se milijarde troše na ono što lepo izgleda na televiziji, dok se neophodna infrastruktura raspada. Pokret slobodnih građana je nudio rešenje kako rešiti problem sa vodom u npr opštini Sopot ali to nema ko da čuje. Jednostvano, trenutnoj gradskoj vlasti su prioritet samo projekti koji mogu u kratkom roku da omoguće izvlačenje budžetskog novca u privatne džepove”, zaključuje Simić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.