Meloni neočekivano dugo na vlasti, ali se sada suočava sa izazovima – Svet
Đorđa Meloni će početkom septembra biti tačno 1.413 dana predsednica Vlade Italije, što je za tu zemlju neuobičajeno dugo i čime će smeniti drugu vladu Silvija Berluskonija kao do sada najdugovečniju, ali se nekoliko dana pre obaranja rekorda naziru i prve ozbiljne napukline u spoljnoj i unutrašnjoj politici.
Agencija dpa piše da je Meloni i njenoj vladajućoj koaliciji tri desničarske i konzervativne stranke, kada je vlada 22. oktobra 2022. godine položila zakletvu, davano maksimalno šest meseci i da je procena bila da će stići finansijska kriza i Italija na međunarodnoj pozornici biti potpuno izolovana.
Ipak, rekord Đorđe Meloni odnosi se samo na neprekidan mandat jednog kabineta, a ako se uzme u obzir i nekoliko manadata istog premijera, rekorder je sa više od devet godina na čelu vlade i dalje Berluskoni. Na toj rang listi Meloni je na sedmom mestu. Italija je od 1946. godine imala 68 vlada, a prosek njihovog ostanka na vlasti je 13 meseci.
I Uprkos trvenjima, pre svega između stranke Braća Italije čiji je lider Meloni i njenog koalicionog partnera, konzervativne Forca Italija koju je nekada vodio Berluskoni, rejting vlade i dalje je stabilan.
Braća Italije i dalje u anketama imaju podršku oko 27 odsto građana i sasvim jasno su ispred svih ostalih partija.
Pri tome je, navodi dpa, u vreme kada je izabrana Đorđa Meloni je u nemačkom listu Štern zaradila nadimak najopasnije žene Evrope, a često je ukazivano i na korene njene stranke, pošto su Braća Italije naslednik neofašističkog Socijalnog pokreta Italije (MSI), koji su osnovale pristalice bivšeg italijanskog diktatora Benita Musolinija.
Međutim, iako je u predizbornoj kampanji koristila radikalni rečnik, kritikovala Evropsku uniju i tražila savez sa evropskim krajnje desnim partijama, Meloni se, prema oceni dpa, posle stupanja na dužnost odlučila za pragmatični put, u Evropskoj uniji se pozicionirala kao pouzdan partner i zauzela je jasan stav u pogledu podrške Ukrajini.
Poslednjih nedelja su se, međutim, pojavile prve naprsline u njenoj vlasti. U spoljnoj politici se javno sukobila sa američkim predsednikom Donaldom Trampom, sa kojim je do tada imala vrlo bliske veze.
U unutrašnjoj politici na referendumu je propao jedan od njenih glavnih projekata, pošto su se Italijani izjasnili protiv reforme pravosuđa. To je bio i njen prvi veliki politički poraz, ocenjuje dpa.
Svega nekoliko nedelja kasnije usledio je i drugi udarac, pošto u parlamentu nije prošao njen predlog reforme izbornog zakona.
I konačno u samoj Italiji pojavio se politički suparnik sa još ekstremnije desnice – bivši general Roberto Vanači i njegova novoformirana partija Nacionalna budućnost, koji su uputili otvoren izazov vladi.
Vanači se istakao homofobnim i rasističkim izjavama, a njegova partija u anketama uživa naklonost oko sedam odsto građana, sa potencijalom da postane važan činilac na italijanskoj desnici.
Dpa piše da je Meloni na tu konkurenciju reagovala nervozno, i procenjuje da je upravo zato migrantsku krizu u španskoj enklavi Seuta u Maroku iskoristila da bi zaoštrila svoj politički imidž u migrantskoj politici i oko graničnih kontrola, iako ni u jednom trenutku nisu postojale indicije da migranti iz Seute uopšte žele da nastave do Italije.
Zbog tog strateškog profilisanja Meloni je svesno pristala i na tenzije sa evropskim partnerom Španijom, ocenjuje dpa.
Nemačka agencija procenjuje da će vreme pokazati da li su te najnovije pukotine zaista opasne za vladu Đorđe Meloni.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.