Leti je zelena, a u jesen postaje rubin crvena: Ova biljka unosi raskošne boje u vrt, a može da se gaji i u saksijama – Život
Dok letnje cveće polako gubi svoju raskoš, neke biljke tek ulaze u najlepši deo sezone.
Među njima je i biljka kohija, poznata i kao letnji čempres, čije nežno lišće i gust, pravilan oblik unose zanimljivu teksturu u vrt. Tokom leta izgleda poput mekog zelenog oblaka, dok u jesen određene sorte dobijaju intenzivnu crvenu boju. Zahvaljujući toj promeni, čak i jednostavna cvetna leja može da dobije sasvim nov izgled.
Kohija svojim razgranatim rastom podseća na mali čempres, ali je reč o jednogodišnjoj biljci iz porodice štirovki, čiji je botanički naziv Bassia scoparia. U prodaji se može pronaći i pod starijim nazivom Kochia scoparia. Gaji se prvenstveno zbog dekorativnog lišća, dok su njeni cvetovi sitni i neugledni, piše Jutarnji list.
Za rubinsku boju važno je izabrati pravu sortu
Prilikom kupovine semena ili sadnice obratite pažnju na oznaku sorte. Kako navodi nemački vrtlarski časopis „Majn šener garten“, sorta „Trichophylla“ u jesen dobija tamnocrvenu boju, dok sorte „Childsii“ i „Green Bunch“ zadržavaju zelenu nijansu.
Letnji čempres može da naraste od 80 do 100 centimetara, pa se lepo uklapa kao upečatljiv detalj u cvetnoj leji, biljka uz ivice staza ili niska jednogodišnja živa ograda. Pogodan je i za uzgoj u saksijama, zbog čega može da ukrasi terasu ili balkon.
Sunčano mesto za intenzivniju jesenju boju
Kohiji odgovara dobro drenirano zemljište, a najbolje je da je posadite na sunčanom i od vetra zaštićenom mestu. Britansko Kraljevsko hortikulturno društvo takođe preporučuje osunčanu poziciju za njen uzgoj.
Japanski proizvođač semena „Tohoku sid“ upozorava da biljka na mestima sa premalo sunca možda neće razviti punu crvenu boju tokom jeseni. Prilikom sadnje preporučuje se razmak od oko 40 centimetara između biljaka, kao i pažljivo rukovanje korenom prilikom presađivanja. Na taj način kohija dobija dovoljno prostora da razvije svoju karakterističnu, gustu siluetu.
Kada se kohija seje i sadi?
Iako je najlepša u jesen, uzgoj kohije počinje u proleće. Za proizvodnju rasada preporučuje se setva tokom marta ili aprila. Pošto je biljka osetljiva na mraz, na otvorenom se sadi tek kada prođe opasnost od niskih temperatura. U nemačkim klimatskim uslovima to je uglavnom sredina maja, ali termin treba prilagoditi lokalnim vremenskim prilikama.
U saksiji zahteva pažljivije zalivanje
Za uzgoj kohije nije neophodno imati veliko dvorište ili vrt. Jedna biljka u saksiji može da bude zanimljiv sezonski ukras terase, naročito kada njeno lišće počne da menja boju.
Ipak, to što dobro podnosi sušu ne znači da je možete ostaviti bez nadzora, posebno ako je gajite u saksiji. Prema navodima proizvođača semena „Tohoku sid“, kohija posađena direktno u zemlju dobro podnosi sušne periode, dok kod biljaka u saksijama treba voditi računa da se zemljište potpuno ne osuši. Vlažnost je posebno važna i tokom klijanja semena.
Njena najveća čar krije se upravo u sezonskoj promeni. Tokom leta unosi svežinu zelenim lišćem, a s dolaskom jeseni, uz izbor odgovarajuće sorte i dovoljno sunca, pretvara se u jedan od najupečatljivijih detalja u vrtu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.