Žene nisu dekor za Anu Brnabić – Lični stavovi
Montirani snimci pomoću veštačke inteligencije koji aludiraju na seksualne radnje, pominjanje silovanja, komentarisanje nošenja/nenošenja brushaltera, komentarisanje nošenja hidžaba – tako danas izgleda predizborni deo kampanje koji je usmeren ka diskreditaciji žena koje se nalaze na Studentskoj listi.
Recept je uvek isti kada je u pitanju omalovažavanje uloge žena u bilo kom procesu, pa tako i ovom izbornom, a to je komentarisanje izgleda, mahom u seksualnoj konotaciji, komentarisanje godina, partnera, a na kraju dolaze i one strašnije metode zastrašivanja i pretnji. Sve ovo ima isti zadatak: stavljanje žena u podređeni položaj i pritisak da se one povuku.
A onda na red dolazi i konferencija za štampu Ane Brnabić, oko koje su okupljene žene, čija je uloga takođe stavljanje žena u podređeni položaj i emitovanje poruke da je samo jedan spasitelj, a to je predsednik Aleksandar Vučić. Ženama ne treba spasitelj, zaštitnik, glava porodice, u ovom slučaju države, a nismo ni dekor na konferencijama za štampu niti služimo za popunjavanje kvota. Mi smo nositeljke procesa promena i borimo se da sistem i institucije funkcionišu jednako za sve, od građana do predsednika države.
Jasno je da je targetiranje žena koje vidimo generisano od strane vlasti, te ne čudi što nisu uradili ništa sve ove godine da nasilju nad ženama stanu na put. Autonomni ženski centar je objavio podatak da je u poslednjih 14 godina preko 430 žena izgubilo život u partnerskom ili porodičnom nasilju, a da je većina žrtava nasilje prethodno prijavljivala institucijama koje su ćutale i nisu pokazale ni zrno volje da stanu u odbranu osnovnog ljudskog prava, a to je pravo na život. Isto tako, podsetiću da isti oni koji treba da zaštite građanke i građane vrše nasilje nad svojim partnerkama, tačnije preko 250 pripadnika MUP-a u poslednje dve godine. Ne samo da sistem ne štiti žene, on ih dodatno ugrožava.

Prošle godine smo predlagale da femicid konačno bude definisan kao posebno krivično delo u okviru Krivičnog zakonika. Ovaj predlog nije čak došao ni na dnevni red, jer je samo 25 poslanica i poslanika glasalo za. Kritika u ovom delu ide i mojim opozicionim koleginicama i kolegama, jer nisu glasali, a mnogi od njih su načelno borci za ljudska prava. To se ne dokazuje kroz slova na papiru, već kroz beskompromisnu borbu, čak i kada to nije popularno.
Uprkos svemu gore navedenom, žene se nisu i neće povući – ni sa ulice, a ni iz institucija. Tokom skoro dve godine zajedničke borbe, hrabre studentkinje, novinarke, aktivistkinje, političarke i građanke stoje na ulici, u prvim redovima, u institucijama, na prvoj liniji odbrane, često trpeći veći pritisak nego muške kolege. Tokom ove dve godine pretrpele smo svašta: od pendrečenja i udaranja autom, preko pretnji klanjem i silovanjem, do praćenja, prisluškivanja i zastrašivanja. Možda će neko pomisliti da se žalimo. Naprotiv, samo ne pristajemo da je sve gore navedeno legitiman način političke borbe. Zato biramo drugačije, a to je da od naše države napravimo mesto u kome ćemo svi želeti da živimo.
Uprkos svim pritiscima, nećemo odstupiti ni milimetar sa prve linije borbe, nećemo se sklanjati ni režimu, a ni našim muškim kolegama koje možda smatraju da je za nas drugi red u redu. Nije. Zajedno ćemo nastaviti borbu za slobodno, ravnopravno i solidarno društvo, za svaku od nas i buduće generacije devojčica.
Autorka je odbornica Pokreta slobodnih građana u Skupštini grada Beograda
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.