“Siledžije i diktatori guraju svet na ivicu ponora, ali…”: Sajmon Tisdal o ogorčenim starcima koji su na putu ka zatvoru ili grobu – Svet
Ne gledaj gore! Svet je u haosu. Nebo bi svakog dana moglo da se sruči na nas.
Ratovi kojima nema kraja, sve veće humanitarne krize, jačanje autoritarizma, nefunkcionalne demokratije, rasprostranjeni rasni i verski ekstremizam i nekontrolisano bezakonje bacaju mračnu senku na početak nove političke godine na Zapadu.
Kada se svemu tome doda zapanjujuća globalna ekonomska nejednakost, pohlepa korporacija i pojedinaca, neodgovorno zaduživanje vlada, opasno kockanje veštačkom inteligencijom, klimatski slom i sve veće širenje nuklearnog oružja, počinje da se oblikuje zaista apokaliptična slika sveta. Dovoljno da svako zatvori oči, zapuši uši i ispusti krik nalik Munkovom. A stvari postaju samo gore, piše Sajmon Tisdal, spoljnopolitički komentator u analizi za Gardijan.
Demokratski lideri koji obećavaju bolju, bezbedniju i optimističniju budućnost – ono što novi britanski premijer, Endi Bernam, naziva „novom erom mogućnosti“ – ne mogu da pobegnu od ovog šireg međunarodnog konteksta.
Prošlonedeljni potres na globalnom tržištu obveznica, izazvan spoljnim faktorima, ostavio je Bernamovu finansijski iscrpljenu vladu suočenu sa naglim rastom troškova zaduživanja, još pre nego što je praktično i počeo da radi.
Činjenica da je za svoje prvo putovanje u inostranstvo izabrao Ukrajinu, iako simbolično važna, ukazala je na još jednu sumornu stvarnost.
Kao jedan od vodećih protivnika invazije Vladimira Putina, Britanija se sada faktički nalazi u ratnom stanju sa Rusijom – i suočava se sa mogućnošću napada. I Argentina takođe pomno prati slabosti britanske odbrane. To nisu mogućnosti koje je Bernam imao na umu.
Gde god da pogledate, humanitarne krize izazvane ratovima, klimatskom krizom ili prirodnim katastrofama dovode do haotičnih masovnih migracija, neuhranjenosti i bolesti.
Patnja sve više nadilazi mogućnosti sistema humanitarne pomoći pod okriljem UN-a, koji je paralisan smanjenjem finansiranja iz SAD i Velike Britanije.
Na plodnoj Zapadnoj obali, 900.000 Palestinaca, čije su domove i poljoprivredna imanja opkolili ekstremistički doseljenici, sada je suočeno sa nesigurnošću u pogledu hrane, navodi Svetski program za hranu.
U Somaliji milioni ljudi gladuju usled rekordne suše i predviđenih poplava povezanih sa fenomenom El Ninjo. Kolumbija i Avganistan suočavaju se sa sličnim opasnostima. Humanitarni i slučajevi kršenja ljudskih prava poprimaju i pojedinačne oblike.
U Hongkongu, na primer, oboleli Džimi Laj, hrabri borac za slobodu govora, provodi dane u samici, 23 sata dnevno, kao mučena žrtva mržnje kineskog komunizma prema demokratiji i građanskim pravima.
Nemirna tržišta obveznica možda su najmanji među svetskim ekonomskim i finansijskim problemima. Da li nam predstoji slom nalik onom iz 2008. godine, samo još gori? Znaci su zlokobni.
Nacionalni dug SAD upravo je dostigao rekordnih 40 biliona dolara. Francuska, Velika Britanija, Japan i druge zemlje takođe su duboko u dugu. Neodrživi deficiti tekućeg računa, rastuća inflacija i ogromno, iscrpljujuće preusmeravanje investicija ka prenaduvanim tehnološkim kompanijama koje se bave veštačkom inteligencijom ukazuju na ono što tržišni analitičari umiljato nazivaju „neurednom korekcijom“.
Prema nekim procenama, proizvođač čipova Nvidia, zajedno sa Amazonom, Guglom, Metom i Majkrosoftom, „vredi“ oko 23 odsto čitavog američkog tržišta akcija.
U međuvremenu, ove zime prete preskupe cene energenata i hrane na severnoj hemisferi, dodatno pogoršane Trampovom beskrajnom ludorijom na Bliskom istoku. U najgorem slučaju, sve bi to moglo da preraste u globalnu recesiju i novu političku nestabilnost. To je džinovski balon koji samo čeka da pukne.
Egzistencijalne opasnosti koje donose klimatska kriza i globalno zagrevanje ne bi trebalo posebno objašnjavati nakon zastrašujuće poplave koja je pogodila Nepal i Tibet.
Podjednako pogubno po život na Zemlji, ali na način koji je moguće izbeći i koji je posledica ljudskog delovanja, jeste ubrzano širenje nuklearnog oružja, uključujući takozvano „bojišno“ ili taktičko nuklearno oružje, za koje je verovatnije da će biti upotrebljeno u ratnim zonama poput Ukrajine ili Irana.
Svih devet država koje poseduju nuklearno oružje proširuju ili modernizuju svoje arsenale, a Kina prednjači u tome. Zemlje poput Južne Koreje i Saudijske Arabije razmatraju svoje nuklearne opcije. A sada se ova trka u atomskom naoružanju širi i u svemir. Zaista se čini da ne postoji granica neumoljivom, mračnom pohodu čovečanstva ka sopstvenom uništenju.
Osnovne vrednosti liberalnih društava nastalih nakon prosvetiteljstva svuda su pod opsadom. Vladavina prava se rutinski krši. Dok Vladimir Putin i izraelski premijer Benjamin Netanjahu ignorišu naloge za hapšenje zbog ratnih zločina, Tramp i njegov ulizivački poslušnik Marko Rubio aktivno rade na uništavanju Međunarodnog krivičnog suda.
Širom Evrope, krajnje desničarski rasisti, ekstremisti i netrpeljivi ljudi ostvaruju politički napredak, što se ponovo pokazalo ovog vikenda u istočnonemačkoj pokrajini Saksonija-Anhalt. Sledeće godine Francuska će se približiti sopstvenom sudbonosnom suočavanju sa sobom.
U SAD, Tramp, uz podršku pokorne većine u Kongresu i nečasnih sudija Vrhovnog suda, gradi „ustavnu diktaturu“ kako bi potkopao buduće izbore, što simbolizuje i groteskni „Trampov slavoluk“, visok 250 stopa. Neka se oglase zvona za uzbunu: američka demokratija i čitava zapadna demokratska tradicija nalaze se u ozbiljnoj opasnosti.
Šta treba učiniti? Ima li uopšte razloga za utehu? Kao prvo, ključni stubovi poretka uspostavljenog posle 1945. godine, iako teško uzdrmani, još uvek su uglavnom očuvani.
UN i većina njegovih agencija, Međunarodni sud pravde i zajednički, multinacionalni savezi zapadnih demokratija, poput EU, NATO-a i G7, za sada su preživeli aktuelna previranja. Kao drugo, doba tirana približava se kraju.
Ovi ogorčeni starci uglavnom su na putu ka staračkim domovima, zatvoru ili grobu. Neka njihove zaostavštine straha i mržnje umru zajedno s njima.
I konačno, mlađe generacije u mnogim zemljama „srednje moći“ i zemljama u razvoju, čiji je primer indijski omladinski protestni pokret Cockroach, jasno pokazuju koliko im se gadi i koliko odbacuju način na koji svet danas funkcioniše. Poput Bernama, oni strastveno veruju u snagu mogućnosti i promene.
Budućnost nije u rukama političkih siledžija i ubica, diktatora i megalomana, već u rukama običnih ljudi širom sveta. Ona zavisi od miliona i miliona svakodnevnih pojedinačnih činova dobrote, nesebičnosti, vere i hrabrosti. Zato ne gubite nadu. Držite oči otvorene. Odčepite uši. I ne gledajte dole!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.