Tramp pozdravio ‘istorijski’ sporazum: Amerika preuzima kontrolu nad 65 milijardi barela venecuelanske nafte – BBC News na srpskom
Sjedinjene Američke Države postigle su sporazum s Venecuelom kojim će preuzeti kontrolu nad više od 65 milijardi barela njenih dokazanih rezervi nafte, saopštio je Donald Tramp.
Američki predsednik naveo je da će sporazum više nego udvostručiti američke rezerve nafte i „značajno sniziti cene goriva za sve Amerikance“.
Privremena predsednica Venecuele Delsi Rodrigez pozdravila je sporazum, ocenivši da će pomoći ekonomskom oporavku njene zemlje.
Tramp je poslednjih meseci bio pod domaćim pritiskom da obuzda rast cena benzina, koje su porasle zbog rata s Iranom.
Obećao je da će iskoristiti venecuelanske rezerve, najveće na svetu, nakon što su SAD u januaru uhapsile tadašnjeg predsednika Nikolasa Madura, navodno kako bi mu se sudilo u Njujorku po optužbama za trgovinu drogom.
Američki državni sekretar Marko Rubio nazvao je naftni sporazum „velikom pobedom i za američki i za venecuelanski narod“.
Objavljeno je malo detalja o sporazumu.
„Za venecuelanski narod, ovaj sporazum doneće gotovo 100 milijardi dolara (74 milijarde funti) privatnih ulaganja, podržati hiljade dobro plaćenih radnih mesta i podstaći oporavak venecuelanske ekonomije“, rekao je.
Tramp je rekao da su Rubio i ministar odbrane Pit Hegset postigli sporazum s venecuelanskim vlastima „kroz partnerstvo s privatnim kompanijama“.
Nije izneo dodatne detalje o tom partnerstvu niti objasnio moguće obaveze i uslove za SAD u okviru sporazuma, ali je tvrdio da je dogovor postignut „bez troška za američke poreske obveznike“.
Prema sporazumu, američka vlada zadržaće kontrolni udeo od 55 odsto u zajedničkom preduzeću s „iskusnim privatnim operaterom u Venecueli“, rekao je jedan američki zvaničnik za CBS News, američkog partnera BBC-ja.
Vol Strit Žurnal (Wall Street Journal) je u petak objavio da su američke energetske kompanije Chevron i Halliburton blizu sporazuma o ulaganju milijardi dolara u obnovu infrastrukture na venecuelanskim naftnim poljima, od kojih mnoga još nisu razvijena.
Privremena predsednica Venecuele navela je u saopštenju da će sporazum imati „značajan uticaj na oporavak nacije“.
Sporazum predviđa razvoj 17 strateških naftnih polja s dokazanim potencijalom od 65 milijardi barela, kao i „ulaganja veća od 100 milijardi dolara i više od 209 milijardi dolara poreskih prihoda“ za Venecuelu, rekla je Rodrigez.
„Ta ulaganja doprineće ne samo oporavku i modernizaciji naše industrije, već i ekonomskom rastu naše zemlje, energetskoj bezbednosti naše hemisfere i većoj ravnoteži na međunarodnim tržištima“, rekla je.
Međutim, Dejvid Goldvin, predsednik međunarodne savetodavne kompanije za energetiku Goldwyn Global Strategies, rekao je za Rojters da „ne postoji presedan“ za to da SAD uzmu u zakup i upravljaju venecuelanskim naftnim poljima.
Dodao je da nije jasno da li bi takav potez bio u suprotnosti s venecuelanskim ustavom ili Zakonom o ugljovodonicima.
Zbog političke neizvesnosti u Venecueli, slabe elektroenergetske mreže i ograničenih izvoznih kapaciteta, „teško je videti kako bi ovakva vrsta aranžmana ubrzala ulaganja u bilo kakvom značajnijem obimu“, rekao je Goldvin.
Rikardo Hausman, profesor na Harvardu i bivši ministar planiranja u venecuelanskoj vladi, rekao je da će sporazum biti „fijasko za sve uključene“.
„Nelegitimna privremena vlada s nelegitimnim Zakonom o ugljovodonicima nema legitimitet da sklapa ovaj neustavni sporazum“, napisao je Hausman na mreži X.
Fransisko Rodrigez, venecuelanski ekonomista i viši istraživač američkog Centra za ekonomska i politička istraživanja (Center for Economic and Policy Research), ponovio je Hausmanove primedbe.
„Predaja venecuelanskog naftnog bogatstva SAD-u protivna je ustavu i nije u interesu venecuelanskog naroda, posebno kada se to radi pod pretnjom sile“, napisao je na mreži X.
Delsi Rodrigez, Madurova bivša potpredsednica, koju su SAD podržale nakon njegovog hapšenja, dodelila je tom projektu stogodišnju koncesiju za rad na naftnim poljima, rekao je neimenovani američki zvaničnik za CBS.
Tramp je izneo malo konkretnih detalja o ovom veoma neobičnom sporazumu, koji, prema svemu sudeći, SAD-u daje direktnu upravu nad suverenim nacionalnim resursima druge države.
Čini se i da je sporazum šireg obima od kontrole iračkih prihoda od nafte koju je sprovodila Koaliciona privremena uprava predvođena SAD-om nakon svrgavanja Sadama Huseina u invaziji koju su predvodile SAD 2003. godine.
Međutim, nije jasno da li bi sporazum s Venecuelom mogao naići na pravne i ustavne izazove u toj južnoameričkoj zemlji.
Zvanični tekst sporazuma između Vašingtona i Karakasa nije objavljen.
Venecuela ima najveće dokazane rezerve nafte na svetu, procenjene na 303 milijarde barela.
Ipak, proizvodnja je naglo opala od vrhunca dostignutog krajem 1990-ih godina, delom zbog pooštrene kontrole nad državnom naftnom kompanijom i američkih sankcija usmerenih na glavni izvor prihoda zemlje.
Nekoliko sati nakon što su američke specijalne snage u raciji u glavnom gradu Venecuele uhapsile Madura i njegovu suprugu Siliju Flores, Tramp je rekao da će SAD neograničeno kontrolisati prodaju nafte te zemlje.
Takođe je tvrdio da polaže pravo na venecuelansku naftu, navodeći da je ta zemlja u prošlosti „jednostrano zaplenila i prodala američku naftu, američku imovinu i američke platforme, što nas je koštalo milijarde i milijarde dolara“.
Njegovo predstavljanje sporazuma kao dela napora da se snize domaće cene goriva dolazi u trenutku kada je svetska cena nafte značajno porasla, pošto je snabdevanje preko Hormuškog moreuza u Persijskom zalivu praktično blokirano, što je podstaklo nezadovoljstvo uoči američkih izbora na polovini mandata u novembru.
Međutim, venecuelanske rezerve sastoje se uglavnom od takozvane ‘teške, kisele’ nafte, koju je teže prerađivati i koja se koristi za proizvodnju dizela i asfalta, dok SAD uglavnom proizvode ‘laku, slatku’ naftu od koje se lakše proizvodi benzin.
Tramp je zatražio od američkih naftnih kompanija da ulože najmanje 100 milijardi dolara (75 milijardi funti) u obnovu naftne industrije te zemlje.
![]()