Dobitnica nagrade „Otisak Gorana Paskaljevića” 19. LIFFE-a je Ivana Mladenović – Kultura
Umetnički savet i Odbor Leskovačkog internacionalnog festivala filmske režije – LIFFE, zajedno sa Kristinom Paskaljević, suprugom proslavljenog reditelja Gorana Paskaljevića, dodeljuju nagradu Otisak Gorana Paskaljevića Ivani Mladenović, za autentičan autorski izraz, izgrađen filmski jezik i stvaralaštvo koje, kroz originalno i neposredno sagledavanje stvarnosti, afirmiše čovekoljublje, razumevanje i toleranciju.
“U njenim filmovima prepoznajemo posebnu senzibilnost prema čoveku i njegovoj svakodnevici, kao i hrabrost da se složene društvene i lične teme sagledaju bez pojednostavljivanja i stereotipa. Svojim radom Ivana Mladenović potvrđuje vrednosti koje su obeležile stvaralaštvo Gorana Paskaljevića – veru u film kao prostor susreta, empatije i razumevanja među ljudima.“
Filmska autorka Ivana Mladenović govori za 19. LIFFE:
– Pre svega, veliko hvala na ovoj nagradi. Zaista je nisam očekivala. Ove godine dobila sam nagradu „Aleksandar Saša Petrović“ na Festivalu autorskog filma i nagradu „Dušan Makavejev“ koju dodeljuje Udruženje filmskih umetnika Srbije, UFUS, a sada i „Otisak Gorana Paskaljevića“. Bez lažne skromnosti, teško mi je da poverujem, ali ne mogu da kažem da mi nije beskrajno drago. To su autori uz čije sam filmove odrastala. Vrlo rano sam osećala da u njihovim filmovima postoji nešto subverzivno, nešto što tada nisam do kraja razumela, ali što mi je govorilo da postoji hrabrost da se o životu priča jasno i istinito, i vrlo često kroz humor. Goran Paskaljević je za mene upravo takav reditelj, neko ko je kroz sudbine „malih ljudi“ umeo da govori o mnogo širim stvarima, a da nikada ne izgubi čoveka iz vida. U njegovim filmovima nikada nemam osećaj da autor želi da bude ispred ljudi koje snima. Verujem njegovim likovima i verujem situacijama. Njegove filmove smo gledali na televiziji, znamo dijaloge napamet. Ljudi su se u njima prepoznavali. Taj spoj humora i tragedije, ali pre svega potreba za humanošću i razumevanjem ljudi sa margine, duboko je obeležio filmove Gorana Paskaljevića kao i jugoslovenski film tog vremena, a sigurno je ostavio trag i na mene mnogo pre nego što sam toga postala svesna.
Koje Vas priče okupiraju i šta Vas najviše kreativno provocira?
Do sada sam napravila četiri dugometražna filma, jedan dokumentarni i tri igrana, i skoro svi su na neki način nastajali iz stvarnih života pojedinaca koje sam upoznavala, a čije su me priče dirnule ili za koje sam poželela da istrajem u njihovom pričanju. Radila sam sa autobiografskim knjigama i tekstovima koje su pisali ljudi sa margine, a onda su ti isti ljudi zajedno sa mnom učestvovali u ponovnom izvođenju, odnosno reenactmentu, sopstvenih iskustava, glumeći sebe na platnu. Mislim da je za mene upravo to iskustvo da nešto radimo zajedno bilo možda i najvažnije u celom procesu. Humor mi je tu veoma važan, naravno uz empatiju. Ljudi su mnogo komplikovaniji da bi se posmatrali samo kroz svoj društveni položaj ili nesreću kroz koju prolaze. Često smo protivrečni, neprijatni, nežni, sebični, velikodušni, sve u isto vreme. Mislim da me upravo to zanima.
LIFFE je festival posvećen rediteljima. Kakva je danas pozicija reditelja u filmskom stvaralaštvu i kakva je njegova budućnost?
– Mislim da je danas veoma teško biti reditelj, posebno u našem delu Evrope. U moru serija, platformi i sadržaja koji mora brzo da pronađe publiku, sve češće se razmišlja o tome šta može dobro da „prođe“, šta može da se proda i koga će neka tema zanimati. Ne mislim da je to nužno maliciozno ili oportunističko. Ljudi žele da njihovi filmovi budu viđeni. Ali takav sistem ipak menja način na koji razmišljamo o filmu. Problem je i što mi zapravo nemamo mogućnost da redovno vežbamo svoj zanat, naročito jer finansiranje jednog filma traje četiri-pet godina. Često smo istovremeno scenaristi i reditelji, godinama pokušavamo da finansiramo jedan projekat, a onda jednom u pet godina konačno dođemo na set i imamo osećaj da smo u međuvremenu sve zaboravili. Filmovi se sve teže finansiraju i sve teže prave. Ali mislim da se veliki autori nikada ne pojavljuju sami od sebe. Ne verujem mnogo u ideju nekog potpuno izolovanog genija. Velike nove ideje u umetnosti nekako uvek nastaju unutar neke zajednice, kroz razmenu među ljudima. Tako je bilo i sa velikom generacijom jugoslovenskih reditelja iz koje je izrastao Goran Paskaljević, a slično sam videla i u Rumuniji posle 2005. godine. Ti ljudi su bili okruženi drugim rediteljima, piscima, glumcima, producentima, idejama, razgovorima i eksperimentima. Uticali su jedni na druge. Individualnost jeste važna, ali najbolje funkcioniše kada postoji sredina u kojoj različiti ljudi mogu da rade, greše, eksperimentišu i utiču jedni na druge. A za to je neophodna ozbiljna i kontinuirana podrška sistema, a naročito države.
Ivani Mladenović nagrada će biti uručena 19. septembra u okviru ceremonije dodele festivalskih nagrada i zatvaranja Festivala. Tema ovogodišnjeg konkursa za statuetu Otisak Gorana Paskaljevića je bio film ’’Pas koji je voleo vozove’’. Kristina Paskaljević i Udruženje slikara i ljubitelja slikarstva Kornjača, koje je raspisalo konkurs za statuetu, odabrali su pobedničko rešenje čiji je autor mladi umetnik Strahinja Zoćević.
Obrazloženje žirija: ’’žiri je ovo rešenje izdvojio zbog njegove skulptorske jasnoće, kompaktnosti i neposredne veze sa filmom „Pas koji je voleo vozove“. Pas i voz, kao dva prepoznatljiva motiva filma, spojeni su u jednu pomalo neobičnu i nežnu celinu. Skulptura kroz tu vezu otvara asocijacije na kretanje, putovanje i traganje, ali istovremeno nosi i ono što je karakteristično za filmski svet Gorana Paskaljevića-spoj svakodnevnog i poetičnog. Jednostavna forma tako prevazilazi puku ilustraciju filmskog motiva, dok odnos figure, voza i postamenta omogućava da statueta funkcioniše kao celovito skulptorsko delo’’.
Ivana Mladenović je rođena u Kladovu. Filmsku režiju je diplomirala na Nacionalnom univerzitetu za film i pozorište u Bukureštu gde više od dve decenije živi i radi. Njeni kratki studentski filmovi, prikazivani su i nagrađivani na brojnim svetskim filmskim festivalima. Prvi dugometražni dokumentarni film ’’Ugasi svetlo’’ je premijerno prikazan na Tribeka festivalu u Njujorku, da bi zatim osvojio nagradu Srce Sarajeva za najbolji dokumentarni film. Autorka je filmova ’’Vojnici. Priča iz Ferentarija’’ i ’’Ivana Grozna’’.
Na 19. LIFFE-u biće prikazan film Ivane Mladenović ’’Sorella di clausura’’ 18. septembra u 21.00 u Narodnom pozorištu, dok će razgovor sa dobitnicom nagrade Otisak Gorana Paskaljevića biti priređen 19. septembra u 17.00 u holu na prvom spratu Leskovačkog kulturnog centra.
19. LIFFE biće održan od 15. do 19. septembra u Leskovcu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.