Arijana Grande na repeat – Marko Vidojković
Vozim kola po Bangladešu pre neko veče, kad čujem pesmu na lokalnoj radio stanici koja mi se izuzetno dopala. Mračna pop numera, sa ženskim vokalom, vene da isečeš. Izvadim telefon, pritisnem dugme za traženje pesama i otkrijem da se stvar zove petal, u izvođenju Arijane Grande. Godina proizvodnje: 2026.
O muzici Arijane Grande znam da je (do sad bila) bezveze, u stvari, možda i nije toliko bezveze, koliko ja nisam tinejdžerka koja škljoca selfije dok šparta tržnim centrom. Imala je Arijana i jedan hit, čiji je refren dosta dobar (Into You) i to je to. Gledao sam je još i kako glumi u Saturday Night Live i to je sad, baš to.
Sve do večeri u kojoj sam čuo petal. Ta stvar me podsetila na Portishead, pa sam se zapitao da li je petal nekakav incident ili je deo šire muzičke slike koju ova pevačica trenutno slika. Na moju radost, otkrio sam da je gospođica Grande pre manej od mesec dana objavila novi album petal. Stigavši u svoje bangladešansko skrovište, otrčao sam na striming platformu da preslušam ovu ploču.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pošto sam je preslušao jedanput, preslušao sam je odmah još jednom, jer album petal, koji ne liči ni na šta što je Arijana Grande u prošlosti snimila, vrhunsko je ostvarenje! On početka do kraja ne odustaje se od dark popa, što petal pretvara u stilsku celinu, poput albuma Ok Computer od Radiohead, Nevermind od Nirvane, Bossanova od Pixies ili Born to Die od Lane Del Rej.
Born to Die je jedan od mojih omiljenih „ženskih“ albuma svih vremena, a petal nije daleko. Stilski drugačiji, mračniji, produkcijski svedeniji, petal odiše muzikom metalik sivih i ljubičastih tonova, što predstavlja uživanje za svakog melanholičnog slušaoca. Zato je teško slušati samo poneku od dvanaest pesama s ove ploče, iako su neke ipak malo bolje od drugih (moji favoriti su petal, never get over me, hate that i made you love me, big feelings, freak, like i do, a ovde ću da stanem, da ne bih nabrojao sve).
Logično, zapitao sam se šta bi Arijani Grande da napravi ovako genijalan eksces u svojoj karijeri. Te besna, te ogorčena, kaže internet, a ja se nisam potrudio da saznam i zašto. Na zvaničnom metru ljubitelja muzike, ovaj album ima skromnih 67 posto, što znači da ga slušaoci ili mrze (Arijanini dosadašnji fanovi) ili obožavaju (zalutale čiče, poput mene). Prvog dana po izlasku petal je imao preko šezdeset miliona slušanja na Spotifaju.
Album su producirali, komponovali i napisali Arijana Grande, te producenti Ilja Salmanzadeh i Maks Martin, imena koja meni ne znače ništa. Umesto o ploči, ovih dana se priča o tome koliko je gospođica Grande smršala (koga zabole), što su neki fanovi protumačili kao božiju kaznu jer je (uspeo sam i to da saznam) u prošlosti „krala“ zauzete muškarce.
Neopterećen ranijim radovima Arijane Grande, a u nedostatku velikih albuma u ovom buđavom dobu, slušam petal na repeat.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.