Polovni Renault Clio Renaultsport 2013–2016: Da li je novi RS izgubio ono što ga je činilo posebnim? – Život
Malo je automobila koji su toliko dugo bili među najboljima u svojoj klasi kao Renault Clio Renaultsport.
Svaka prethodna generacija bila je san ljubitelja automobila. Renault Clio, brz, lagan, pristupačan i prilagodljiv, sa atmosferskim 2,0 litarskim motorom i Cup šasijom, prethodni Clio RS bio je automobil koji je tražio da ga vozite agresivno, a bez problema je mogao da posluži i za svakodnevnu vožnju i za odlazak na stazu.
Sa novim Cliom Renault je, međutim, napravio veliki zaokret. RS 200 sada je dostupan isključivo sa petoro vrata, dobio je manji turbo motor, a manuelni menjač zamenjen je automatizovanim menjačem sa dvostrukim kvačilom. Kasnije se ponudi pridružio i snažniji RS 220 Trophy.
Cilj ovih promena bio je da Clio RS postane privlačniji širem krugu kupaca.
Pitanje je bilo da li će mekši i razumniji Clio RS i dalje moći da ispuni velika očekivanja.
Dizajn i mehanika
Clio RS 200 EDC pokreće 1,6 litarski turbo benzinski motor sa 197 KS, koji snagu šalje na prednje točkove preko šestostepenog menjača sa dvostrukim kvačilom. Za one koji žele više snage postojao je RS 220 Trophy sa 217 KS.
Promena u odnosu na prethodnu generaciju je velika. Stari Clio imao je atmosferski 2,0 litarski motor i šestostepeni manuelni menjač. Motor je maksimalnu snagu od 197 KS razvijao pri čak 7.250 obrtaja u minuti.
Kod novog modela maksimalna snaga stiže pri 6.000 obrtaja, dok je maksimalni obrtni moment od oko 240 Nm dostupan već od 1.750 obrtaja.
Šasija je čelična monokok konstrukcija, a automobil je dugačak 4.062 milimetra. Napred se nalaze MacPherson opružne noge, dok pozadi koristi torzionu osovinu.
Kupci su mogli da biraju između standardne šasije i Cup verzije.
Testirani automobil imao je Cup šasiju, koja donosi 3 milimetra niže ogibljenje, 15 odsto tvrđe opruge i brži upravljački mehanizam.
Obe verzije imaju ono što Renault naziva RS Diff, odnosno elektronski diferencijal. Sistem prati razliku u brzini okretanja prednjih točkova i kočenjem točka koji proklizava pomaže da se snaga prenese na drugi točak.
Sistem radi nezavisno od kontrole proklizavanja i elektronske kontrole stabilnosti, čiji se uticaj može smanjiti ili potpuno isključiti.
Enterijer
Kupcima koji su navikli na prethodni Clio RS biće potrebno vreme da se priviknu na unutrašnjost novog modela.
Posebno neobično deluju polugice za menjanje brzina iza volana i činjenica da ispred vozača više nema papučice kvačila.
Autocar posebno zamera samom menjaču, odnosno načinu na koji ručica deluje u svakodnevnoj upotrebi. Prema njihovom utisku, upravo ona može da probudi želju za klasičnim manuelnim menjačem.
Materijali u kabini nisu naročito kvalitetni na dodir, što nije iznenađujuće jer Clio RS deli osnovnu arhitekturu sa standardnim Cliom.
Ipak, automobil je dovoljno prostran, naročito za putnike pozadi. Za razliku od prethodnog modela, ima petoro vrata, pa je pristup zadnjoj klupi mnogo praktičniji.
Prostor za noge je takođe veći, dok sportska sedišta pružaju dobru podršku. Položaj vozača je nešto viši nego što bi ljubitelji sportskih automobila možda očekivali.
Clio RS 200 standardno je imao LED farove, prednji element inspirisan bolidima Formule 1, zadnji difuzor i agresivniji paket karoserije.
U unutrašnjosti su se nalazili klima uređaj, tempomat, automatski brisači i svetla, kao i Renaultov MediaNav multimedijalni sistem sa ekranom od 7 inča, DAB radiom, Bluetooth povezivanjem, USB priključkom i navigacijom.
RS 220 Trophy donosio je dodatnu opremu, uključujući R Link multimedijalni sistem, snažniji audio sistem, automatsku klimu, parking senzore, kameru za vožnju unazad i 18 inčne aluminijumske felne sa Michelin Pilot Super Sport pneumaticima.
Posebno zanimljivi sistemi bili su RS Drive i RS Monitor.
RS Drive menja način rada motora i menjača, kao i intervenciju sistema za stabilnost i kontrolu proklizavanja. Dostupna su tri režima rada: Normal, Sport i Race.
U režimima Sport i Race smanjuje se odzivna zadrška motora, menjač postaje brži, a upravljač tvrđi.
RS Monitor je svojevrsni sistem za telemetriju. Može da prati temperaturu, proklizavanje točkova, podatke o performansama, G sile i vremena na stazi. Podaci mogu da se sačuvaju i naknadno analiziraju.
Motor i performanse
Odluka Renaulta da stari 2,0 litarski atmosferski motor zameni manjim turbo motorom značajno je promenila karakter automobila. Kada se tome doda menjač sa dvostrukim kvačilom, razlika u odnosu na prethodni Clio postaje još veća.
U automatskom režimu Clio RS se ponaša prilično pitomo. Reaguje na komande bez drame i može da se vozi poput bilo kog drugog modernog automobila sa automatskim menjačem.
Za ozbiljniju vožnju potrebno je uključiti Sport ili Race režim.
Problem je u tome što je, prema utisku Autocara, sa novim modelom nestao deo razigranosti koju je prethodna generacija imala.
Prethodni Clio bio je automobil koji je uživao u naglim promenama stepena prenosa i visokim obrtajima. Kod novog modela čak i ručno menjanje brzina ne donosi isti nivo uzbuđenja.
Clio RS takođe ne deluje dovoljno brzo u svim situacijama.
U ubrzanju do 60 milja na sat, odnosno oko 97 km/h, zaostaje za Ford Fiestom ST za gotovo pola sekunde. Još veća razlika primećuje se tokom međuubrzanja.
Od 64 do 97 km/h u trećoj brzini Clio je oko 0,7 sekundi sporiji, dok mu je od 80 do 113 km/h u četvrtoj brzini potrebno čak 1,4 sekunde više.
Ipak, automobil i dalje ima svoje dobre trenutke. Motor se rado vrti sve do približno 6.500 obrtaja, ali menjač ostaje svojevrsna prepreka umesto da dodatno pojača osećaj uzbuđenja, piše Autocar.
Vožnja i upravljanje
Vozači koji u novi Clio RS sednu nakon prethodne generacije mogli bi da budu iznenađeni.
Prethodni model imao je čvršće ogibljenje i mnogo direktniji osećaj u vožnji. Novi Clio je znatno udobniji i zreliji.
Po gradu prolazi preko neravnina mnogo mirnije nego prethodnik, a njegova suspenzija uspešno upija rupe i neravnine koje bi kod starog modela izazvale mnogo više pomeranja karoserije.
Slična promena dogodila se i sa upravljačem. Manje je reakcije na sitne pokrete i manje osećaja sa podloge.
Na zahtevnijem putu Clio pokazuje da je veoma sposoban. Može brzo i precizno da prolazi kroz krivine, neravnine i promene nagiba.
Ogibljenje je za jedan hot heč prilično meko, pa se automobil malo naginje pri kočenju, ali je sve pod dobrom kontrolom.
Ulazak u krivinu je dovoljno brz, ali je potrebno biti precizan sa komandama jer mekše ogibljenje omogućava više prenosa mase.
U osnovi, automobil više naginje ka podupravljanju. Bolji balans postiže se ako se koči dublje u krivini, dok blago puštanje gasa u sredini krivine može da pomogne da automobil postane neutralniji.
Ipak, potrebno je ozbiljno provocirati automobil da bi zadnji deo počeo da se ponaša nestašno kao kod prethodnog Clija ili Ford Fieste ST.
Sa uključenom kontrolom stabilnosti sistem veoma brzo reaguje na proklizavanje. U Sport i Race režimima vozaču se dopušta nešto više slobode, a sistemi se mogu i potpuno isključiti.
Clio je veoma sposoban i na stazi. Ima dobro prijanjanje, snažnu trakciju i visok nivo agilnosti.
Problem je što je deo povratnih informacija, direktnosti i zabave koji su prethodni Clio RS činili posebnim izgubljen u procesu.
Potrošnja i troškovi
Kada se pojavio Renault Clio 172, krajem devedesetih, govorilo se da za manje novca gotovo nije moguće voziti brže.
Kod nove generacije situacija je drugačija.
Ford Fiesta ST bila je jeftinija, lakša i prema testu Autocara zabavnija, dok je Peugeot 208 GTI takođe imao nižu početnu cenu.
Sa dodatnom opremom situacija postaje još nepovoljnija. Testirani automobil sa većim 18 inčnim felnama, Cup šasijom i metalik bojom koštao je više od 22.000 funti.
To je bilo više od većeg i snažnijeg Ford Focusa ST.
Ni potrošnja goriva nije bila naročito impresivna. Deklarisana kombinovana potrošnja iznosila je 44,8 mpg, odnosno oko 6,3 l/100 km.
Međutim, na Autocarovom testu automobil je ostvario 36,8 mpg, što odgovara potrošnji od oko 7,7 l/100 km.
Ford Fiesta ST je na istom tipu testa ostvarila 41 mpg, odnosno oko 6,9 l/100 km.
Emisija CO₂ kod Clija iznosila je 144 g/km.
Pouzdanost
Za jedan sportski francuski hečbek, Clio RS ove generacije pokazao se prilično pouzdanim.
Ipak, postoje stvari na koje treba obratiti pažnju kod polovnog primerka.
Autocar posebno navodi probleme sa menjačem koji može da bude neodlučan, kao i moguće probleme sa elektronikom.
Zaključak
Renault Clio Renaultsport 2013–2016 predstavlja veliki zaokret u odnosu na svoje prethodnike.
Postao je udobniji, praktičniji i civilizovaniji. Petoro vrata, prostranija kabina i mekše ogibljenje čine ga mnogo upotrebljivijim za svakodnevnu vožnju.
Istovremeno, upravo su te promene uticale na karakter po kojem je Renaultsport Clio bio poznat.
Novi RS je brz, sposoban i zabavan automobil, ali više nema onu neposrednost i razigranost prethodne generacije. Atmosferski 2,0 litarski motor i manuelni menjač zamenjeni su manjim turbo motorom i menjačem sa dvostrukim kvačilom.
Rezultat je automobil koji je mnogo lakše koristiti svakog dana, ali koji je izgubio deo karaktera zbog kojeg su prethodni Renaultsport modeli stekli kultni status.
Autocar mu je zbog toga dao ocenu 8/10.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.